Autor na kojeg treba posebno obratiti pažnju. Pokušaću da ranije započetim recenzijama prenesem jedno razmišljanje koje je prekinuto sviješću o tome da tekstualno postojim kao recenzent u smislu artist-in-residence, recenzent u obilju muzičkih izdanja. Navešću i izdanja koja su zvučno uticala na pojedinačne djelove od kojih ću sastaviti jednu recenziju usmjerenu ka ovom izdanju, a ona u dobroj mjeri opisuju zvuk na ovom albumu. Manipulacija zvukom, istinskim uticajem zvučnih prostorija u kojima je slobodan izbor upotrebe raznih kasetofona ili sistema za slušanje. Uređaji za slušanje snimljene muzike koja je već završena i dostupna u vidu muzičkih izdanja postaju nedovoljni, već su u upotrebi da se nakon konačnog proizvede zvuk, noise na primjer. Taj prelaz je prilično neshvaćen kod raznih izdavača koji su nosioci prava na izdanja i dužni su da drže muziku u stanju do kojeg je ono naznačeno kao dozvoljeno, a to je samo slušanje. Da li je trenutak "ovaj noise volimo i sami sa nekom kasetom povremeno da proizvedemo", momenat ponavljanja nečega što u prethodnoj recenziji već postoji? Koliko su kolažiranja dozvoljena toliko smo sami u svojim sobama dok slušamo izdanja svjesni, čak razmišljamo u pravcu kako da pravila prekršimo i od nekih tekstova uradimo nešto likovno dovoljno sadržajno, pomislićemo dok još uvijek možemo, jer će za nekih pedesetak godina "flat" biti vjerovatno praznina u kojoj se osjećamo dovoljno nebitni i zalutali. Da li je taj pokušaj da stvaramo samo konstatacija da je umjetnik kojem je to bilo zabranjeno u istoriji prevaziđen, i imamo potrebu da javimo nekako tim umjetnicima koji ne postoje, poput zatrčane djevojčice u pravcu u kojem ne postoji izvjesna osoba, određena sigurnost u sebe, koja će u susret sa obrazovanjem biti ucijenjena od profesora, kako oni zapravo postoje u knjigama i kako mora da se uči samo ono što su oni stvorili, jer nema smisla da budu prevaziđeni kao posljedica zabranjenosti. U suštini jako teška tema o kojoj čovjek ne može da prestane da misli. Taj prelaz stanja je problematičan u slučaju da se pojavi javno govorenje ili ponašanje koje ukazuje na to da pojedinac vjeruje, da je religiozan. Dominantno postojanje rada, kolektivne potrebe da se doprinosi za društvo u kojem svi žele biti jednaki, usljed pojave religioznosti jedno, nije ništa drugo već ponašanje ljudi koje neko sa strane posmatra i vrlo lako može da zloupotrijebi. Taj odnos jednakosti i jednog imamo i u jednom muzičkom izdanju, čovjek je snimljen, to više nije čovjek kojem je potrebno vrijeme i određeni period postanka, već trajanje. Za nekoga je slušanje muzike potpuno nepoštovanje čovjeka podijeljenog na etape, te imamo priličnu nesnađenost ljudi, pa čak i osjećaj griže savjesti ili osude što su zakoračili uopšte u svijet muzike. O ponašanju pojedinih muzičara da ne pričam kad je u pitanju lomljenje instrumenata, osjećaj "slušam muziku ili sviram muziku, a ne radim nešto drugo" postaje provokativan samom muzičaru. Da li su oni umjetnici ili muzičari, trenutak je u kojem se to prima i postaje veći problem i korak dalje da se pritisak neshvaćenosti doživi jače, slobodno vrijeme za poroke, muzika koja ispunjava vrijeme, televizija preko dana, ne znam kako je uopšte moguće zamisliti život, a da određeni period ne provodimo učeći ili zarađujući za život. Ako nam to omogućava da imamo novac, još bolje, a da ne kršimo zakon, onda imamo na kraju svo vrijeme ovoga svijeta.

Prilično podcijenjen zvuk, rijetkost koja se pruža u određenim trenucima saznanja.

Zašto sve nije onako američki neshvatljivo, u smislu da će određeni izbor zvukova biti nakon nekog perioda deponovan u muzičke softvere, objašnjenje postoji na ovom muzičkom izdanju. Nekad smo nemoćni da objasnimo što mislimo kad čujemo muzičko izdanje koje je nastalo nakon masovne upotrebe softvera. Muzički softver bude na kraju popularniji i sve što se izbacuje iz njega nego jedno muzičko izdanje. Kad kažem muzičko izdanje mislim konkretno na album "Mental Anguish - Hellhole". Preslušavši to izdanje shvatam kako je sve ono što je u određenom trenutku postojalo, a od čega je snimljen album, potpuno izvučeno i ponuđeno kao pakovanje za slobodno preuzimanje. Izdanje "Mental Anguish - Hellhole" je na kraju krajeva prava revolucija kad je u pitanju interesovanje usmjereno ka besplatnim pakovanjima zvukova raznih instrumenata. Slobodnu upotrebu imamo na ovom izdanju, ona djeluje kao senzacija, u smislu da sve ono što u određenom trenutku čujemo predstavlja moguću kontradiktornost. To su određeni faulovi na kraju krajeva, u smjeru identifikacije, jer mi slobodno mislimo, a ako izgovorimo to što mislimo vrlo je moguće da nekoga zateknemo uvrijeđenim, "krila nije pokvasio"... Vrlo je interesantan projekat "ORGASMUSLIEDER by Various Artists /ORGASMUSLIEDER project Antonella Eye Porcelluzzi". Nego da se vratim ovom izdanju. Ovo izdanje predstavlja savremenost u odnosu na jedno moje muzičko izdanje "+1". Uz to svoje izdanje imam i određene prt sc stranice koje sam sačuvao za neko buduće istraživanje ili poređenje. To izdanje "+1" treba preslušati, iskoristiti tu mogućnost možete na Bandcampu, iz razloga tog quarter-a kroz koji je prošao zvuk da bi na kraju zvučao ovako kako zvuči izdanje o kojem pišem recenziju. Previše toga na ovom izdanju postoji što bi poslužilo za promociju rada na muzičkim izdanjima, razmišljanju. "Pete Namlook" je primjer kako razmišljanje o zvuku može da bude usmjereno na rad pojedinaca, rijetkost prenošenja iskustva...
Jasno je na konkretnom izdanju, žanr koji je autentičan, u kojem pojedinci, dvojci, ili čitavi bendovi sviraju, snimaju, muziku koja teži da opstane na prvom snimku. Verzija 2 može da postoji ali ona ne predstavlja to pravo DA u izdavačkom smislu. To DA i verzija 2 ne postoje, sve se nastavlja na prvom snimku. Pravac, potreba da se čuje više nego što možemo istinski da ispratimo, možemo jedino ako čitamo tekst, znamo tekst ili znanjem istog korigujemo već postojeći snimak glasa. Razna pomjeranja sa omotom ne dolaze u obzir nikako, neslaganja među muzičarima postaju drastična. Mogu zamisliti, u vrijeme kaseta, ploča, cd-a, koje nije baš toliko popularno danas, ako bismo zamijenili kasetu, a to nije ona priča o HNW, vjerovatno bi bili natjerani da isti nužno stvaramo. Možemo vidjeti nastupe HNW umjetnika u kojima oni nemilosrdno stvaraju buku, dok postoje i oni koji to malo smislenije i mirnije rade.

Tri muzička izdanja koja sam prestao da pišem u trenutku za koji sam smatrao da recenzije nisu dovršene. Slušajući Lussuria shvatio sam kako mišljenje o navedena tri albuma ide u prilog muzičkom izdanju "Lussuria - Poison Butterfly Came Day After Autumn Day/Migrate Exquisite Corpse".

Naslovi:
1.Bargaining With Smoke 01:11
2.Blood Is The Colour 05:50
3.Fall Without Cross 05:13
4.Visionaire 03:51
5.Laughter At The Heights 05:14
6.Renaissance Bloodsmoke (Preemptive Version) 04:05
7.Fear Does Not Make Lasting Peace 04:31
8.Spies Of The Father 04:50
9.The Sun Is In Your Skin 05:29
10.Rome Never Fell 04:43
11.Time Grieves For No One 04:07
12.To The Last Drops Of Sweat 05:19
13.Two Will Bleed The Sun 04:30
14.Still Bathers 04:16
15.Architects Of Fall Seek You (Poisonous Butterfly) 04:33
16.Slowly 05:24

ocjena albuma [1-10]: 10

edo žuđelović // 15/11/2023