Ne, nikako ne treba očekivati neku metal satiru na račun Iron Maiden jer ovo izdanje luckasto nazvanog oneman benda stanovitog San Mikuleca nema humoreskni karakter. Kroz nekonvencionalni spoken-word pristup mrtvo-hladnog narativa poput nekadašnjeg najpoznatijeg TV 'talkin heada' Vladimira Levaka što je bez ijedne trunke emocije govorio (uglavnom čitao s blesimetra) vijesti iz politike, društvenih obzora, kulture, ratova, katastrofa, a ponekad bio i jednim od voditelja obiteljskih emisija čak ne napravivši niti mig na licu, ovaj album od nepunih 40 minuta jezdi zapisima snova u kojima se svašta dešava, mahom paradoksno očekivano u skladu s neobičnošću oslobađanja ljudske percepcije tokom spavanja. Ne kažem da je ovakav čisto recitatorski pristup bez ikakvih oscilacija i unošenja vlastitog senzibiliteta pogrešan, no u suštini nakon određenog vremena, zavisno o slušatelju, postaje vraški monoton i dosadan premda ima zanimljive storije poredane zvrzlanim konceptom neujednačenih skokova sadržaja fabule od instrumentalnog uvodnika "Laku noć" do također odjavnog buđenja "Dobro jutro". Između njih je poredano pročitanih 14 priča istom intonacijom u polušaputavim registrima koji ispočetka djeluju zgodno, pa čak i privlačno, međutim, barem ja bih nakon izvjesnog vremena očekivao i noćne more, košmare, krikove ili barem iščašeno, pa čak i nerazumljivo mrmljanje (kakvo je Van Klokan Band imao na ranijim radovima) jer snovi su u većini slučajeva teško objašnjivi s racionalne strane protoka mašte u kojekakvim dimenzijama i oblicima.



Kako god, u tim pričama što su odreda s pripadajućim sufiksima nazvane "Sanjao sam..." ima svega, uglavnom čvrsto vezanog uz majčicu zemljicu s glavnom lokacijom od urbanog središta (Zagreb) preko izleta negdje u zagorsku vikendicu sve do Drugog svjetskog rata i ponekog tematskog izbojka u futurističku distopiju. Na početku se bajkovito uranja u priču o spomenutim Iron Maiden koji su na koncertnom bisu svirali "Jesen stiže dunjo moja" i onda se od teme do teme niže niz sličica s obiteljskog ručka, pogleda s vrha Sljemena u kompleks ljubljanske tvornice gdje visi krpena lutka Paola Di Cania u Juventusovom dresu, tetraedarskim priljepcima što su tasmanijskom plemenu donijeli zlato na Zimskim olimpijskim igrama u Lilliehammeru, kontradiktornim stavovima o umjetnosti konzervativne crne Amerike s početka 20. stoljeća, dedi Štefu koji je ponovno živ i zdrav, uljanoj slici na plafonu "Stopalo bez palca" posvećeno Michael Jacksonu, učiteljici što daje utopljenoj mački umjetno disanje, starim dječjim igračkama, albinu s rijetkom kozjom bradicom u raskvašenim cipelama Joey Ramonea uz pratnju soundtracka Screamin' Jay Hawkinsa, siromašnom selu X gdje se djevojka koju je uzeo nečastivi bacila u žeravicu prilikom pečenja vola, crticama iz spomenutog 2. svjetskog rata i tako još svašta u svemu tome. Nema tu nekih osobitih pikanterija, nema nikakvih perverzija, dijafragmi, čudaštva, eksplicitnosti i implikacija, te naposljetku, nema niti zaokružene poante. Sve je jako dobro umiveno, onako skoro pa i pristupačno za djecu kao audio bajka adaptirana u monolog radio dramu.

Kulisa je jednostavna ambijentalna glazba u relativno brzom i dinamičnom drone stilu nalik na Coil i stare radove Brian Enoa s premazima synth harmonija i ponekim staccatima gitare sasvim solidno adaptirajući uglavnom mol ljestvicu mračnijeg ugođaja pretapajući se bez prekida iz teme u temu, a recimo, kad ne bi bilo recitacija, također bi mogla dobro poslužiti za svakodnevno obogaćivanje kućnog interijera u opuštajućem dekoru. Spram ranijih radova, posebice rockerskog eksperimentalnog debija "Rani treš" snimljenog još 2008., a prvi puta objavljenog 2015. ili noise singla "Creepy" (2017) posvećenog Lou Reedu, ovo je pročišćenje s jasnim ambient/ dark-wave izrazom kome se još štošta toga moglo nadograditi s detaljima i konkretnom glazbom kojoj je VKB sklon, ali nije se išlo u produkcijsku katarzičnost. Može proći za prvo i drugo slušanje, a za treće i eventualno koje više ne bih garantirao izuzev ako slušatelj ima afinitet analizirati same priče.

Naslovi: 1.Laku noć, 2.Sanjao sam da Maideni imaju koncert, 3.Sanjao sam da postoji vrlo rijetka bolest, 4.Sanjao sam da sjedim na vrhu sljemenskog tornja, 5.Sanjao sam da je izumljena Sprava 22, 6.Sanjao sam jug Amerike početkom 20. stoljeća, 7.Sanjao sam lijep dan, 8.Sanjao sam da ulazim u prazan hangar, 9.Sanjao sam predivan seoski ranč, 10.Sanjao sam da sam parkirao auto u nepoznatom kvartu, 11.Sanjao sam pande koje teško podnose samoću, 12.Sanjao sam da tata i ja idemo do stare vikendice, 13.Sanjao sam da stojim na semaforu u 7 ujutro, 14.Sanjao sam da je u djevojku ušao đavo, 15.Sanjao sam da je opet Drugi svjetski rat, 16.Dobro jutro

ocjena albuma [1-10]: 4

horvi // 05/10/2023