home > mjuzik > Dead Fields of Woolwich

kontakt | search |

DEAD FIELDS OF WOOLWICH: Dead Fields of Woolwich (d.i.y./ bandcamp, 2023)

Album prvjenac ovih gothic Kanađana me ostavio ugodno iznenađenim, ne nije gothic sa žeščim gitarama, već više atmosferični laganiji doom sa gothic elementima. Članovi Kyle Bell i Alyssa Broere su bili već u ponekim bendovima, tipa Empyrian Plague ili Astral Witch tako da se ne radi o novajlijama, što je i primjetno.
[  ]

Album otvara 'To those that flower in darkness', koja dosta podsjeća štajaznam, na ranu Lacunu Coil, ali vrlo brzo usporava u stil koji će kasnije obilježiti album. Alyssini vokali su više nego dobri, i cijeli ugođaj pogađa neku ranojesensku melankoliju. Oko 3:35 se osjeti i blagi utjecaj Paradise Losta, ali onog srednjeg, gotičkog, mada bend nije ni homage ni kopija velikana. Nastavljamo sa 'Midnight in the garden of earthly delight' koja počinje kao i bilo koja stvar te epohe, doomerskiji riff praćen laganim sporim prelazom na pjesmu, koja opet odudara od klišea pogotovo zahvaljujući vokalima. Ima tu i poneki alt-rock utjecaj, no dominira taj goth doom izričaj koji bend odrađuje vrsno. Redaju se tako malo življe dionice sa vokalima, i doom riffovi među njima, vokali na malo žešćem riffu su mi protjerali trnce niz leđa, šteta što dionica ne traje malo dulje, no opet se vraća na taj melankolični đir.



'Winters for poets' počinje više kao Paradise Lost stvar, i moram reći da su napravili sasvim dobar mix različitih utjecaja, neki momenti na dosadašnjim pjesmama kao da su inspiraciju uzeli od Gatheringa, nešto me čak podsjeća možda na Katatoniu… Sve u svemu vrlo dobar i ukusno posložen mix, gdje nijedan od navedenih utjecaja ne dominira, već je sve to sklopljeno u nešto svježe. Odavno nisam pratio ovaj žanr pa baš uživam u ovom albumu. Zamislite Paradise Lost sa stilom pjevanja ala 'Nothing left to die' od Jex Thotha. Divota. Lagani doom riff uz te fantastično prilagođene vokale za kojim slijedi čista depresija pasaža sa dominantnim klavijaturama kao kraj pjesme.

'Casualties of circumstance' opet počinje kao Paradise Lost pjesma, što sada već lagano ajde... malo pretjerivanje, ali vokali izvlače pjesmu iz težih optužbi za bezočno kopiranje. Najbolja izvedba vokalistice dosad se očitava u refrenu, i šteta što njen očiti talent nisu malo više koristili. Definitivno najviše goth-metal stvar dosad, a vokali u versovima zvuče skoro pa Alice in Chainsovski ako možete vjerovat. Album koji svoje adute otkriva polako, bez žurbe. Ponegdje na instrumentalnim dijelovima bi nakon dva ponavljanja dobro došle vokalne dionice umjesto da se krene na sljedeći segment, ali ti vokali. Definitivno zaštitni znak benda i nositelj glazbe koja bi inače bila tek prosjek da se radi o growlovima. Ono što primjećujem je da dosta dobrih riffova potroše tek za zaključak pjesme iako bi uredno mogli pokoji put uletiti kao prelaz između dva segmenta. '31 days for 31 curses', peta na albumu počinje dosta teškim riffom za ovaj žanr, i opet taj paradise lost utjecaj ali da se razumijemo- ovo im je prvi album i neću uzimati previše za zlo. Sama stvar je isprva malo laganija, i prava šteta da vokalistica nije iskoristila svoj kapacitet kad je stvar konačno krenila, nego djeluje previše suzdržano. Redaju se tako lagani pasaži i goth-metal dionice dok se ne dođe do akustičnog dijela koji služi kao lagani prelaz na kraj pjesme, a koji je u standardnoj goth-metal maniri. Vokalne dionice tik pred kraj možda malo previše i mogle su se pojaviti ranije u pjesmi kao chorus jer bi bile odličan dodatak, pogotovo uz vokalnu izvedbu. Album kraju privodi skladba 'I've made it to hell'.

Malo rane Lacune Coil samo doomerskije, uz lead gitare Icon/Draconian times Paradise losta odrađeno više nego dobro. Prvi album? Čovječe ovo može pokopati prvi Godthrymm bez p'o muke iako se uopće ne bazira toliko na Paradise Lost stilu. Možda nećete biti oduševljeni vokalima kao ja, ali oni su taj faktor koji bend izdiže iznad nivoa puke kopije.

Naslovi: 1. To Those Who Flower in Darkness, 2. Midnight in the Garden of Earthly Delights, 3. Winters for Poets, 4. Casualties of Circumstance, 5. 31 Days for 31 Curses, 6. I've Made It to Hell

ocjena albuma [1-10]: 8

marko šiljeg // 09/09/2023

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Smrt, ljubav, smrt

CONSECRATION: Smrt, ljubav, smrt (2024)

| 24/11/2024 | pedja |

>> opširnije


cover: Automatic

THE JESUS AND MARY CHAIN: Automatic (1989)

| 23/11/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Bilo je sada

DUNIJE: Bilo je sada (2024)

| 22/11/2024 | pedja |

>> opširnije


cover: Hot Sun Cool Shroud (EP)

WILCO: Hot Sun Cool Shroud (EP) (2024)

| 21/11/2024 | terapija |

>> opširnije


cover: Lisica

LIBERTYBELL: Lisica (2024)

| 21/11/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*