Slobodno bih rekao prije bilo koga na svijetu, dostavljen nam je ovaj debi album francuske underground supergrupe sastavljene od članova ENOB, 40 23, Inheads, Lena Circus, Radiant, neki od njih imaju solo projekte (Jaws, Drün), a naziv ovog benda dođe u prijevodu nešto kao 'dan-D ludila'. Od spomenutih bivših bendova upoznali smo ENOB na onom odličnom albumu "La Fosse Aux Débiles" (2017) www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=28288 koji im je ujedno bio i zadnji što znači da su se, na žalost, definitivno rasturili. Prema staroj ostavštini, već se hipotetski može naslutiti da je ovdje riječ o noise-rocku i nimalo nećemo pogrešiti. Uzmimo u obzir i to da su skučeni trojac s dvije gitare i bubnjevima (nema bas gitare), odmah bi se pomislilo da je to još neka nova adaptacija starih fazona, ali ne. Kako su između ostalog jezdili i po industrial, punk, drone, free, pa i filmskoj glazbi, te s plesačima butoha, njihovo bogato iskustvo utkano je u netipično naštiman zvuk gitara blizak dark/ black/ gothic atmosferi s prepoznatljivom osnovicom najmračnijeg post-punka i no-wavea kovitlajući eksperimentalnim zvukovima koji ne moraju baš nužno sugerirati da su djelo gitara. Tu ima kojekakvih škripova i manipulacija što aludiraju na elektroniku i post-industrial, koji puta i na konkretnu glazbu (Musique concrète), a jedina mi je nepoznanica nedostupna lirska prepreka u francuskom jeziku jer nema priloženih tekstova. Po letimičnom nahođenju poznavanja francuskog, naslovi pjesama su očito ezoterije i makabričnost, spoznaja zla, života i smrti, prisnost s đavolom i oživljenim mrtvacima, a naziv albuma je 'napravite sektu'. A sad, što se to točno dešava između tih lirskih redaka, za sada ne bih znao, no kako god, Yakoo Desbois je strasno uživljen u vokalnu interpretaciju na tmurno vriskav i bolan način svojeg visokog tenora. Otvarač "Le mal de la fosse" (zlo iz jame) repetirajućim zvucima poput sirene za uzbunu sugerira na alarmantnost uz obredne tempove bubnjara Jeremy Chinoura prikazujući i dašak društvene paralize, a "Memento mori" u tromom kotrljanju životne korespodencije s vjerojatno mnogo inačica o ljudskoj smrtnosti što već na početku čitav dezen uranja u jezovitu makabričnost.



Elan se diže u đavolskoj "La main ô diable" (đavolja ruka) s mnogo uvodnog de-kompozicijskog krešenda, te brzim industrial-punk referencama gdje druga gitara Nicolas Moulina ima i režave bas fluktacije. Na ovu stvar se može zađuskati headbanging, pogo i mosh pit. Prava ljepotica je "Parade des corps animés" (parada oživljenih tijela), ovdje za recenziju priložena u obliku dva video live zapisa. Evidentno jest da bend druguje ponešto i sa Swans, te Sonic Youth, kao i natruhama krautrocka i cold-wavea održavajući dugotrajni minimalistički trans.



Darkerski obojena laganica "Pour te plaire" (da ti ugodim) ima ponešto od figura gothic rocka/ post-punka Bauhaus, Siouxsie and the Banshees, The Cure i post-rock elementarnosti; najsmirenija je u ovom arsenalu, levitira mirno i nema ama baš nikakve eksplozije, ali zato "Tu saignes du ciel" (krvariš s nebesa) ima jaču stranu spajanja industriala i eksperimentalno concrète muzike s mnogo slobodnih frakcija. Završna, ujedno i najdulja "Obsession" (7 i kusur minuta) takoreći spaja sve ove elemente u svojevrsno opsceni ritual plesnog ugođaja umjerenog ritma s kratkim eksplozijama i furiozno prikazanim disonantama u dugotrajnom psihodeličnom finišu.



Ono što čini glazbu ovog trojca jest inovantnost i originalnost spajanja već postojećih žanrova i stilova u unikatan zvuk. Neki će ovdje pronaći elemente spomenutih vedeta, malo A Place To Bury Strangers, ponešto Steve Albinijeve tehnike, no to su tek samo dijelići njihovog bogatog mozaika odsviranog samo s tri instrumenta kojima su, posebno na gitarama dali prostornost i nove vidike. U svakom slučaju, ovo je iznimno ugodno osvježenje noise-rocka. Nikako ne propustiti poslušati!

Naslovi: 1.Le mal de la fosse, 2.Memento mori, 3.La main ô diable, 4.Parade des corps animés, 5.Pour te plaire, 6.Tu saignes du ciel, 7.Obsession

Ocjena (1-10): 8,5

horvi // 04/09/2023