Četvrto izdanje, a drugi full length švedskog old school death metal benda donosi primjetno napuštanje dosadašnjeg zvuka; sa čisto staroškolskog deatha kojeg su prezentirali na prvjencu 'to the endless depths', a do vrhunca doveli na EP-u 'Wither', do reverbiranog, atmosferičnog, na momente i transcedentalnog u smislu da djeluje kao da glazba koja dopire iz zvučnika zapravo ne postoji, već odašilje valove iz neke onostrane dimenzije. Teške riječi za album koji pretendira da bude demo, no opravdano, s obzirom na old school death-doom riffove, uparene sa nepretencioznim primitivnim death senzibilitetom koji si ujedno fino komplimentiraju, a ujedno i spuštaju ljestvicu očekivanja i zahtijevaju posebne kriterije. 'Dread' Dakle sporo i teško, te uvelike reverbirano, kako čujem to sada ima svoj subžanr, ali produkcijski subžanrovi jednostavno nisu 'a thing'. Znači muzika je old school death doom sa aspektima. Od death metala uzima sporine i teške riffove, dok od dooma bježi od pretjerano očajavajućeg. Čisto underground stav, Teško i sporo do midtempo deatha. Druga, 'Warping Structure' samo nastavlja trasiranom rutom, dok se brzo u albumu stiče dojam su mikrofoniju i taj upliv punk mentaliteta uzeli pravo sa prvog Eyehategoda, iako je riff kojim stvar počinje zapravo melankoličan black metal riff. Sama stvar zapada u dominantno grobarski death metal, praćen naglašenim traljavim doom riffovima kao finim prekidima. Death doom sa takvim hardcore punkerskim stavom koji prožima kompoziciju i mastering.



Mikrofonijom sa treće pjesme 'Rag' mogla je komotno početi pjesma Brainbombsa, Rectral Higyenicsa ili Nirvane na 'In Uteru'. Ovi dečki su samo umjesto Pixiesa malo više slušali demo od Mindrota, verovatno. Sama stvar je prljava death metal paljba posuda mjestimično sa dobrim sporim death/ groovy death doom riffovima, dok su lead gitare više primitivni noise rock doli išta drugo. Čist solidan komad. Četvrta stvar 'Sworn', osim što se zaklela na vječno opsjedanje onih koji su bili odgovorni za njenu naglu smrt, i osim što počinje dovoljno dugo da to i napišem, uleće teškim doom riffom i izmučenim zavijanjem kakvo bi nekad na smrt prepadalo vašu mlađu sestru. Opskurni death metal u svom zenitu. Puka odluka da se zaobiđe funeral doom tugaljivost i nadomjesti pankerskom sludge agresijom dok death ostaje prljav i težak- donosi 7/10 samo po sebi, sve i da je album isproduciran kao da je netko snimao probu 15 metara izvan zgrade. Bravure su opet noise rockerske, te nakon doom dijela podsjećaju da ovaj album ima stav. I 'Trench blast' otvara milom li ga mikrofonijom prije nego krene bljuvati sve svoje sasušene ostatke, ovaj put sa malo manje reverbiranim bubnjem pa se album zvukovno iskupljuje. Zao death doom. Preduga za vlastito dobro, i uz onu dobru noise rock solo dionicu bila bi super trominutna pjesma. Album kraju privodi 'Vermin firstborn' gdje se reverb pojačava na 11. Bez ikakve potrebe ako mene pitate jer bi uz drukčije aranžiranje 'Trench blast i nje same, da ne završavaju na doomy nego na death riffove moglo album završiti i bez podilaženja mikrožanrovskim hirevima.

Bend koji je dosad redovito isporučivao prljave old school death doom materijale, sada doduše nije ni imao izbora nego riskirati sa promjenom u malo atmosferičnije produkcijske vode. Death metal je tu vrlo delikatan jer nije sam po sebi atmosferičan. Da su se držali produkcijskih postavki prethodnika bi sigurno poboljšalo dojam albuma, no shvaćam i zašto su se odlučili na promjenu. Album koji izbjegava granice, pa i one žanra u kojem se našao. Odlični noise rock uplivi, death i death doom- prljavi, taman da bi elaborirane death doom bravure bile višak. Za ono što jest- više nego dobar.

Treklista: 1. Dread, 2. Warping Structure, 3. Rag, 4. Sworn, 5. Trench Blast, 6. Vermin Firstborn

Ocjena (1-10): 7,6

marko šiljeg // 07/08/2023