Ovaj američki one-man outfit koji je dosada vrludao između harsh noisea i industriala s jedne, i čisto rudimentarne kraftwerkolike elektronike s druge strane, napokon je počeo kombinirati to dvoje u jedan, što će mi biti među zanimljivijim industrial albumima ove godine. Gdje u svojim industrial noise albumima inače očekujem malo teatralniji pristup da bih mu bio blagonaklonjen, ovdje taj sentiment dolazi iz drugog smjera, i suprotnim sredstvima; jer ovdje je noise kaotičan, a ne patricijski, iako taman dovoljno suzdržan da se dobro uklopi sa Brazil-esque nivoom disfunkcionalnosti društva-zatvora. Insert militantni anime character gif. 'Idols' je nako reverbirani pokušaj marša, kojeg do kraja spašava industrial komponenta, dok je repetativni dio… nako. Druga pjesma 'Creation' zato obećava industrijski dobivene obroke na malenoj svemirskoj ispostavi. Elektronika tokom vremena postaje progresivno uvrnuta, ali zadržavajući dobar post-futuristički vajb koji je nepretenciozno uparen sa glitchevima u pozadini, a definitivno kolapsom sistema na oko 6:20- glatko mogao biti prijelaz na još jednu sekvencu, no kako se ispostavlja dobiva se još minuta sličnog sci-fi syntha. Stvar zbog koje se primjeti ovaj album a koja je mogla biti puno više.

'System error' najavljuje ulazak antagonista sa redikulozno velikim šeširom u sivo-crnoj uniformi. Prelazni komad koji je mogao dobiti još jedan malo više oscilirajući kanal ili kao u prethodnoj- syntheve, ali album napreduje pa nakon 8 minuta dobre brije ne očekujem da svaka bude oduševljavajuća. Četvrta 'Trepanation' je kanal koji je falio na drugoj polovici 'System errora'.

'QOL' se zato vraća distopijskoj elektronici koja je albumova jača strana, te da je uspio napraviti još jednu ovakvu post sci-fi stvar- prethodne dvije uopće ne bi morao ni imati, odnosno njih dvije zajedno bi bile dobar noise intro. 'QOL' je Sci fi dungeon synth praćen reverbiranim zvukovima, malo umarajući u svojoj zadnjoj trećini. Album koncu privodi 'Hunger' koja bi bila loša reverbirana noise stvar da nije kraja. Boljka albuima su dijelovi koji su trebali biti ozbiljniji industrial, pogotovo gdje bi veći naglasak na elektroniku, i razrada teme nesumnjivo dali još bolji rezultat, dok ovdje kronično izostaju.

File under nažalost neuspjela nintendocore distopija koja vrlo lako može dati novi život inače 'samo ok' industrial projektu. No iz ovog albuma se dade naslutiti i novodobivena ozbiljnost u odnosu na sve ep-ove od prvjenca dosad, dok se taj prvi 'Anthem' iz 2021. Ističe kao čist solidan uvrnuti Mort Garson ala osamdesete, koji je sličan u pogledu izbora syhtheva, ali puno slobodniji avangardno-elektronski komad. 'We are all the same' konzistentniji do točke konceptualnosti, i time, nadam se u budućnosti- napokon dolazeći do savršene sinergije dva žanra sa čist solidnim nepretencioznim pristupom.

That being said, ovo je nedovršen album, malo zbrzan i nepotrebno rastegnut fillerom. Neke stvari su mogle biti dobri nadopunjujući kanali boljim stvarima, a dvije od tri uspjele distopije na albumu nisu dovoljne da opravdaju kriterije koje izvođač sam sebi nameće. Kriterije tim stože jer se očito radi o konceptualnom albumu, pa 'System error', 'Trepanation', kao i 'Hunger' djeluju kao blijedi filler koji bi vjerojatno bolje funkcionirao skupa, kao prve dvije, dok se 'Hunger' mogao zamijeniti još jednom futurističkom elektronskom stvari, čak u duhu Can-ove 'Mother sky'. Propuštena prilika za prvi ozbiljni i autentično inndividualan iskorak. No tamo gdje je dobar, album je baš dobar, pa za te dvije uspjele synth stvari dajem višu ocjenu. Svakako obratiti pozornost na prvi album jer je avangardniji, pa stoga lepršaviji i ne nameće velika očekivanja. Ovaj militantni anime character gif sada suze lije u jastuk za jednim dobrim komadom death industrial/ electronics nabrijanosti.

Naslovi: 1. Idols, 2. Creation, 3. System Error, 4. Trepanation, 5. QOL, 6. Hunger

ocjena albuma [1-10]: 5

marko šiljeg // 03/08/2023