RANCID: Tomorrow Never Comes (Hellcat/ Epitaph, 2023)
Da budemo jasni, naziv albuma nema ništa toga bliskog s istoimenom pjesmom slavnog albuma "...And Out Come the Wolves" (1995, USA no.450, UK no.55) koji ih je gromovito plasirao u svijet nove punk eksplozije što dugoročno gledano nije trebala potrajati dulje od nekoliko sezona, ali ipak jeste, a čak 16 pjesama na ovome obljetničkom 10. radu, za one koji očekuju novu dokumentaciju The Clash utjecaja, nema niti ekvivalenata, barem trostrukog "Sandiniste".
Umjesto toga, tom naslovnom (a i uvodnom), žustrom i britkom pjesmom o ugnjetavanju i nepoštivanju osnovnih ljudskih prava postavljaju se inteligentni parametri ovih 50-togodišnjaka: zveketavo precizne gitare Larsa Fredriksena, zarazne i pamtljive melodije, te prepoznatljivi glas gitariste Tim Armstronga koji mnogo toga pjeva u sofisticiranoj poetici kojoj srž često zaobilazi adekvatan koncept angažiranog na uštrb osjećaja i nedefiniranog protoka misli.
Kroz kratke pjesme nije teško doprijeti u zvučnu udobnost njihovog istočnog dijela zaljeva San Francisca: malo se raspravlja o egzistenciji ("Drop dead inn"), ponešto o korupciji i zapuštenoj obali Barbary ("The blood & violent history"), ponekad se stremi ka odmetničkom stavu ("Mud, blood & gold"), dotiču se i radničkih himni na samom kraju albuma s lumpenproleterskom zvrkarijom "When the smoke clears"..., no najupečatljiviji su oni motivi kada primjerice Armstrong razmišlja o današnjem svijetu predočavajući ga kao sumrak života ("It's a road to righteousness") ili o morskoj baraci paranoje, laži i izdaje u "Devil in disguise", te posvete Joe Strummeru ("The prisoner's song" s primjetnom dozom The Pogues MacGowena) i prisjećanja na ubojstvo Maxwella ("Eddie the butcher").
I kako to biva, umjesto da su ponovili "Rancid 5" (album iz 2000, USA no.68, UK no.68) nakon kojeg su isporučivali besciljne radove s ponekom odličnom pjesmom čuvajući najbolje stvari za svoje razne solo poduhvate, uhvatili su se razbijanja opterećenih klišeja bez nafegane eksplozivnosti i ska elemenata. Iako se primjećuje da bi im neka neo-ska pjesma ili utjecaji Wire i Gang Of Four ovdje dobrodošli, ovo ipak nije 'onaj' Rancid s punom definicijom 'upoznaj svojeg neprijatelja'. Jer, kako se može uočiti, ovo vrijeme neće trajati dugo, a poruka koju album daje ima cilj klasičnog punka - razbiti krojače sudbine što nam sputavaju ambicije.
Naslovi: 1.Tomorrow never comes, 2.Mud, blood & gold, 3.Devil in disguise, 4.New American, 5.The blood & violent history, 6.Don't make me do it, 7.It's a road to righteousness, 8.Live forever, 9.Drop dead inn, 10.Prisoners song, 11.Magnificent rouge, 12.One way ticket, 13.Hellbound train, 14.Eddie the butcher, 15.Hear us out, 16.When the smoke clears