Pogled na omot ovog petog albuma novosadskih post-punk/ gothic majstora može se učiniti nekom zgodnom nadrealnom mazarijom op-arta, međutim valja za početak znati da je 'yersinia pestis' opasna bakterija, prvenstveno kod glodavaca što prenosom na ljude izaziva kugu ugrizom zaražene buhe. Olakotna okolnost je što rijetko može izazvati faringitis ili meningitis, te što je u velikom dijelu zapadne hemisfere preventivno zaštićena vakcinisanjem domaćih životinja i kućnih ljubimaca. Stoga je fabula ovog albuma usmjerena u metaforičke segmente društvene kuge - konzumerizma, pseudoseksualnih picajzli, poslovnih mešetara, socio-političkih (ne)prilika, kojekakvih karakternih licemjera, spodoba izvađenih iz kontenjera za smeće, šahta ili septičkih jama da kreiraju političku i društvenu svijest, odnosno, pronicljivo se kroz ironiju, cinizam i crni humor šegači (ne)svijesnim manipulacijama, ha počevši od društvenih mreža i posprdnog zanimanja 'influencer' koje su upravo glavna kuga današnjeg modernog svijeta. Bend se kroz svoju dugačku historiju stalno personalno mijenjao, evo ovdje je u opskurnom izdanju kao trojac, međutim, to ništa ne umanjuje njihov kreativni kredibilitet sabijen u svega 26 minuta gromke, glasne i uglavnom vrlo brze psihodelične žurke nabijene prostorno melodičnim Peter Hook-ovskim basovima, snažnim tempovima i vraški impliciranim gitarskim obligacijama uz dodatak brojnih efekata, te nadosnimljenih dionica što u konačnici zvuči poput najmanje kvarteta s još jednom gitarom. Produkcija (Vlada M.) je učinila mnogo na bakteriološkoj percepciji poput znanstvenika što je asimilirao srž zvuka u kemiju/ hemiju sa ciljem da proširi zarazu gdje god je moguće.



Zanimljivo jest da svaka od 10 pjesama ima neke specifikacije s efektima i slobodnim eksperimentima čime ne zaobilaze onaj glavni kontekst, tj. ne libe se istraživačkog poduhvata u okviru inače skučenog instrumentalnog teritorija, vrlo dobro poznatog još od vremena The Velvet Underground, The Fall i Joy Division. Štoviše, vrlo energični u prvom dijelu albuma, nafilano je niz bravura počevši s uvodnim "Intro" nakićenom efektima, vokalima u hall/ delayju dajući bakteriji himničan povik 'sve si jača i jača' razvijajući kratku, ali dinamičnu progresiju na samo 2 minute prešavši u zanimljivu tezu "Impotencija" punu mračne i psihodelične paranoje o egzistenciji s tim mučnim vokalnim efektima kakve je nekoć imao pokojni velikan Alan Vega (Suicide). Naslovna "Yersinia Pestis" duboko uranja u implikacije metafora na razini Bowiea i Peter Murphyja. Ček'... ono što se mnogo puta činilo tako jednostavno, s vremenom se pokazalo da i nije baš tako, da ispod površine ima mnogo toga sakrivenog - ovdje se alfa i omega Đorđe Mijatović (gitara, vokal) kreativno poigrao artističkim punkom prezentirajući se kao ta prokleta bakterija što samo čeka da napadne, a sjetite se koliko su sličnih implikacija imali navedeni velikani, ako ste ih upili. Ostalo je iza njih još mnogo toga nerazriješenog. Tu još spada i "Novi početak", pjesma o boleštini novog doba s frcavom trip-energijom u stilu najboljeg Orgazma s prva dva albuma, te "Business", punokrvni gothic/ post-punk ko' što bješe Pekinška Patka (pjesma "Neko", 1981.), ali naravno, onu staru produkciju je nemoguće uspoređivati s ovom, jer, ruku na srce, danas je to puno bolje i glasnije odrađeno.



'Mekši' dio kreće s "Besan pas", najduljim psihodelikom od 3 minute i 33 sekunde koncizne fikcije 'kao besan pas, ja lajem na vas' razbijene s jednom fantastičnom psycho pauzom u naletu dinamike: to je baš bila i specifikacija pokojnog Peđe Vraneševića koji je umio stvoriti 'mali zvučni svijet' u svega nekoliko sekundi, konkretno, pričam o intervalu u ovoj pjesmi od 2.26 do 2.39, elem, sjajnih 13 sekundi gitarističke bravure, vrhunske psycho-staccato inovacije kakvu najveći Jimi Hendrix nikad nije odvalio jer je umro prerano, prije punka, ali bi je rado, da je poživio, odsvirao. Zanima me oće li u budućnosti neki bend obraditi ovu stvar i pokušati ovu egzibiciju barem koliko-toliko približiti vlastitom integritetu... Jer, ovo je, nastavimo dalje, fantastičan album u svojoj digresiji simbioze post-punka, besprijekorno uštimane svirke i nevjerojatno složenog dramaturškog koncepta što, naoko djeluje banalno. Ma brus. U tome je i prednost Odvojene Stvarnosti da ne robuju nikakvim klišejima i zakonitostima pomno pazeći na ama baš svaki ton i zvuk. Slobodno prepetpostavljam da su svaku kompoziciju razrađivali mjesecima, možda godinama, poput "Godine" uvaljanu u kratki progressive-post/punk, živahnu melodičnost brze "Život je san", Fugazijevskog post-hardcorea "Ja hoću" ili završne "Hadrijanov zid" što sjeda na ono mjesto još uvijek nedovoljno realizirane zagrebačke Phantasmagorije koja nove pjesme radi jednom u pet-desetak godina. OK, nije važno, svjetonazor, konstrukcija i koncept albuma ovdje pobjeđuju uobičajene bedastoće i predrasude da post-punk, pa i retro ne mogu donijeti egzaktno jake scene; naprotiv to je žanr koji nikad nije pokazao neke velike slabosti, a uostalom, rijetko je bio inspirativan klasičnim punkerima, hardcore ili komercijalnoj rock sceni, doduše jest, onoj umivenoj od Franz Ferdinanda i The White Strips, ali to se ne može računati u okvirima gdje se Odvojena Stvarnost momentalno nalazi. Braćo moja slavenska, ovo nije kompletno remek-djelo 'našeg rocka', malo mu fali, ali mislim da će ovaj album za tko zna koliko godina biti prepoznat u analima najvrijednijih i najvažnijih.

Naslovi: 1.Intro, 2.Impotencija, 3.Yersniia Pestis, 4.Novi početak, 5.Business, 6.Besan pas, 7.Godine, 8.Život je san, 9.Ja hoću, 10.Hadrijanov zid

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 29/03/2023