Imam na poslu jednu Ukrajinku. Baš ne govori dobro hrvatski, ali se bez problema mogu sporazumjeti. Ona priča ukrajinski, ja hrvatski, ma to je sve isto, pa rekoh, ajde mi prevedi tri naslova pjesama ovog benda koji pjeva ukrajinski, da baš ono budem full siguran kako nisam sfalšao u prijevodu. I čim je pogledala nazive pjesama pisane latinicom, kaže mi, 'to njet ukrajinskaj jazik, to e angleski'. Naime, ne zna latinicu, jbga. Onda sam translatirao na ćirilicu, pa mi opet kaže da to nije ukrajinski jezik. Kako pobogu? Kaj je to ruski ili bjeloruski, jer poljski ili kašupski zaboravljeni sigurno nije? Nismo se sporazumjeli. Ispalo je da prva pjesma "To ne zlyva rydaye nad namy" znači 'nemoj suzama jecati nad nama', peta "Vse odmicheno smerti imenem" 'pogrebno tlo šušti', a sedma "Zirkam ohydno syudy hlyadity" 'podijeljenost u životu trule zemlje'. Znam da nisu pravilni prevodi i poznajem njen jezik u nekim osnovnim stvarima bolje od nje jer uostalom, čitam i poznajem ćirilicu. Zajebano je to što bendovi i izvođači s ćirilićnog područja sve više koriste latinicu u pisanju vlastitog jezika kako bi olakšali fonetsku komunikaciju ka Europi, evo primjerice mahom većina makedonskih i sve češće bugarskih autora, a to je nepotrebno. Stvara se ovakva konfuzija istom mjerom kada latinašima ponudite ćirilicu, ujebemu, ti ne mogu pročitati 'Слава Україні', pitanje 'tko želi biti milijunaš' za prolazak u prvi krug. Nekoć je ćirilica bila sastavni dio hrvatsko-srpskog jezika i sve generacije što polaziše osnovnu i srednju školu do rasapa Juge 1991. su je znali, čak i Slovenci. Danas, na žalost, a spominjao sam to mnogo puta, ona je naš obavezan dio slavenske opće kulture, te nam u ovim vremenima treba više nego ikad prije.

Imam burazera koji je neko vrijeme živio u Berlinu s Bjeloruskinjom, profesoricom za slavenske jezike, poliglotkinjom, pa mi objašnjavala da su njen bjeloruski i ukrajinski jezik praktički pa dijalekti poput slovenskog i hrvatskog kajkavskog, a ruski je drugačiji. I k tome, daleko bolje razumije hrvatski kajkavski nego li pravilan hrvatski književni, službeni jezik. Začudio sam se kad je znala što znači 'natešče' (natašte), 'fčera rano' (jučer ujutro), 'snočka' (prošle noći) ili 'flake' (veš, rublje'), btw, nevezano uz ovaj bend iz Mykolaiva (pravilno Миколаїв, na europejski Nikolajev), velikog grada (skoro 500.000 satnovnika) na obali Crnog mora, 100 km od Odese. Mikula je na kajkavskom, a bome i na starom dalmatinskom čakavskom Nikola, da se zna. Kapetan Mikula mali.



Bend je nedavno pokrenut, taman prije rata ujesen 2021. kada je Wanja Mamykin objavio neprimjećeni EP "Flora of Evil" odsviravši sve instrumente, onako kako i pripada black metal žanru. Dvije pjesme je odvrištao na ukrajinskom, a dvije na engleskom, u obje solucije mu jezik odlično pristaje, otprilike vrlo slično poput našeg Švicarca Petrale. Sve je to isto jer je black univerzalan, kozmopolitski žanr, uz hardcore-punk najjednostavniji i najenergičniji izraz rock and rolla. Ovdje se na kompletnom albumu dokazuje kao duet bend (drugi pridruženi gitarist je Eugene Drebbet) u snažnoj i furiozno borbenoj svirci protiv mrskog ruskog neprijatelja taman kada je počela agresija razaranja već u prvoj skladbi "To ne zlyva rydaye nad namy" pričom o ronjenju na mjesečini u ponoru tamnih voda što vuku ka crnim valovima hladnog zagrljaja bez sunca sa sivim očima grmljavine na nebu, probodenim osjećajem, ponorom, rastopljenom dubinom ništavila, davljenjem, gušenjem, podlim napadima i željom da 'ne želim sanjati'. Sve je nabijeno agresivnim topotima, blastbeatovima, gitarskim tremolima, mahnitim riffovima i kreštavim vokalom, te relativno čistim lirskim fluktacijama koji puta iskrcavši i prelaske u tromije tempove poput "In the mirror" koja završava u fade-outu. Od spomenute tromosti započinju "Drenched in grime" i "Under the word of yours" kružeći u prvoj pune 3 minute, dok u drugoj ima i središnjih blastbeat umetaka kreirajući i melodije uz nekoliko breakova. Spomenute "Vse odmicheno smerti imenem" i "Zirkam ohydno syudy hlyadity" variraju s produženim disonantama, spoken-word dionicama i abrazivnošću najcrnjih noćnih mora, a najdulja naslovna "Divided in life" iznenađujuće kreće s dugotrajnim staccatima u psihodeličnu, vrlo sporu post-black seansu skoro nadomak doom referencama također finiširajući laganim staccatima. Instrumentalna odjava "Rotted lands" je sasvim van ovog stilskog konteksta sa zvukovima eksterijera noćnih ptica, šumova, grmljavine, kiše i još jednog iznenađenja - klavirske horror gothic etide, da ne povjeruješ, pokazavši uistinu zavidan Wanjin talent za kompoziciju i sklad.

Da nema ove vrsne odjave moglo bi se konstatirati kako je ovdje skoro sve predvidljivo i podložno klišeju, da nema nikakvih bitnijih stilskih pomaka od čitave black ergele, čak su pjesme dostatno kratke, u prosjeku 3 i pol minute (album iznosi 33 minute), no krasi ga taj visoki ciktavi tenor i angažirana nihilistička antiratna tematika. Слава Україні!

Naslovi: 1.To ne zlyva rydaye nad namy, 2.In the mirror, 3.Drenched in grime, 4.Under the word of yours, 5.Vse odmicheno smerti imenem, 6.Funeral soil is hissing, 7.Zirkam ohydno syudy hlyadity, 8.Divided in life, 9.Rotted lands

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 28/02/2023