home > mjuzik > Plavi avioni

kontakt | search |

ANNA MOOR: Plavi avioni (Intek Music, 2022)

Debi albumu koprivničke kantautorice pravim imenom Romana Pavliša je prethodilo pola tuceta singlova od 2016. naovamo. Auditorij koji je prati u sve većem broju postepeno je upoznat s njenim intimističkim opservacijama što su sakupljene na ovoj kolekciji, gotovo bi se moglo reći, da su kojim slučajem zaživjele šire od kruga fanova, poput best of zbirke s novim potencijalnim adutima i bonusima.
[  ]

Međutim, njen album unatoč tom sabranom opusu ne ostavlja dojam suhoparno nabacanih pjesama, štoviše, pokazuje odlike konceptualnog rada pomno građenog punih 6 godina koje spominje u temi "Shangai (6)", upravo namjenjenoj da zaokruži čitavu fabulu prepletenu i nabijenu izrazito jakim emocijama, romantikom, sjetom, te sličicama i prizorima vlastitog dnevnika. Uostalom, sama kaže da je album itinerar koji prati njena putovanja, promjene, kao i mnoštvo uhvaćenih spontanih trenutaka u kojima je izražavanje kroz glazbu bilo jednostavniji izbor od direktnog suočavanja sa stvarnošću. Motiv "plavih aviona" koje prati na oblačnome nebu, uz obećanje da ovoga puta ostaje doma, obilježili su posljednju fazu njenog stvaranja koja je pratila povratak kući nakon dugogodišnjih putovanja, sakupljanja dragocjenosti po svijetu što su joj poslužile da, nakon svega, izgradi dom na jednome mjestu. Avion se sada nalazi duboko na dnu mora, u plavetnilu, u refleksiji, kao riznica i mali trofej.



U glazbenoj konstrukciji je očito da se kao autorica prvenstveno oslonila na synth i hipstersku stilizaciju elektronskog melankoličnog ambijenta u minimalističkim dezenima na razmeđi post-glitcha, chill-out i slow-down beatova dream-popa, acid-jazza, synthwavea, trip/ hip-hopa i contemporary r'n'b-ija, no ta osnova je popraćena impozantnom ekipom od skoro 20-ak manje-više dobro znanih glazbenika među kojima su Marin Hraščanec (synth, programiranje), Ivan Grobenski (gitara, bas), Janko Novoselić (bubnjevi), Konrad Mulvaj (synth, programiranje), Pocket Palma, a i odlični solistički duhači, kao i još nekolicina zasebnih gostiju što su svako ponaosob dali, kako koji puta, sitan, ali bitan doprinos ispunjavanju kojekakvih zakutaka...



Pa ipak, unatoč tome, struktura ne pati od zagušenosti, koncizno se pazilo na detalje, atmosferične intervale, raznorazna staccata, harmonije i ugodan balans prozračnosti u koji idealno sjeda njen sjetan i snen mezzosopran u srednjim registrima podsjetivši na kombinaciju Natali Dizdar i Ivanu Babić. Sam kratki instrumentalni uvodnik "Balaena (intro)" ambijentalnim i konkretnim zvukovima eksterijera predočava turističku avanturu koju otpočinje laganim r'n'b/ soulom "Blizu vode", ali nažalost i prekratkim sižeom od svega nešto više dvije minute razgalivši se emocijama još laganijeg neo-soul stiskavca "Genovia" s odlično ugođenim, prigušenim trombonom Hrvoja Štefanića (šteta što mu je to jedina epizoda na albumu). Tempo se malčice podiže u senzibilno išaranom morskom pejzažu "Neostvarena" krišom pozivajući sramežljivo na plesni podij razmišljajući o provedenom ljetu na početku jeseni, a kako je ovdje vodeni svijet poprilično prisutan u vodećim pasažima, lijepi hit "Život kao rijeka" na pragovima Yammata i Detoura ulazi u acid-jazz probranim klavirskim intervencijama u najplesnijem izdanju koje se pričini 'živim' bubnjevima (Tomislav Golubić je programirao ritam) dopirući na kontinentalne tokove metaforičkim stihovima o protoku rijeke i života. Također je i naslovna "Plavi avioni" uronjena u slow-down stacionirana na obali rijeke.



Relevantni pokazatelj njenog stilskog korijena je prvi singl "Lutak" iz 2016. s primjesama acid-jazz popa u koherentno najčvršćoj bendovskoj svirci sa živim bubnjevima, popriličnoj distorziji gitare i još jednom odličnom duhačkom solu, ovaj puta trube Zvonimira Bajevića. Drugi singl "Svjetovi" (2018) je bio uronjen u dream-pop s neo-classical medikamentima i tu se mogla naslutiti velika kompozitorska potencija što je na koncu sjajno ispoljena na ovome debiju gdje se još nađe i natruha orkestracija ("Nestvaran"), d'n'b/ dubstepa ("Valove love"), a i završne teme, jedine otpjevane na engleskom ("Unreal") što je ustvari inačica "Nestvaran".
[ Anna Moor ]

Anna Moor

Bez ikakve zadrške, ovdje je pokazan veliki talent modernog popa križanog s nekolicinom stilova u lagodnim performansima. Jedina mana je što se kompozicije ponekad naglo kompresiraju ne dozvolivši im da se razmašu, no tada bi to već možda otišlo u kompleksnije metamorfoze, manje prihvatljive za ciljan auditorij i ponekog medijskog dobročinitelja. Kako god, njeno vrijeme je tu, zrelo za visoke kreacije.

Naslovi: 1.Balaena (intro), 2.Blizu vode, 3.Genovia, 4.Neostvarena, 5.Život kao rijeka, 6.Lutak, 7.Shangai (6), 8.Plavi avioni, 9.Nestvaran, 10.Svjetovi, 11.Valove love, 12.Unreal

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 28/01/2023

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Entropist

ENTROPIST: Entropist (2023)

| 21/03/2023 | horvi |

>> opširnije


cover: Slut Giving Head Is Always Better When They're Dead

PARADOXICAL EXTINCTION: Slut Giving Head Is Always Better When They're Dead (2023)

| 21/03/2023 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Samo hrabro i bezveze

M.O.R.T.: Samo hrabro i bezveze (2023)

| 20/03/2023 | jan vržina |

>> opširnije


cover: Justice/ The Tower, EP

AUBZAGL: Justice/ The Tower, EP (2022)

| 20/03/2023 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Nada Importa Ya

ATROFIA CEREBRAL: Nada Importa Ya (1992)

| 18/03/2023 | edo žuđelović |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*