DEPRESSOR: Ego sum ultra (d.i.y./ bandcamp/ 3516452 Records DK, 2022)
Najavljen EP-ijem "God… Strike Me Down" ovaj treći službeni album u 2022. godini je ponovno vokalni davši predaha instrumentalizaciji prethodnog albuma "Battlestar Lemon" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=31638 pripremajući mu nastavak. Spomenuti EP je skliznuo u mračni doom, pa je tako i ovaj album u istome điru vrlo tromih usporenih vožnja, ali ne presporih da bi prešaltali u drone.
Već sam pogled na naslov otkriva da se ovdje štošta pjeva na latinskom, biti će 4 teme, a i sami vokali od gnjevnog i režavog growla u mnogo navrata su premazani auto-tune efektima što se poprilično razlikuje od ranijih radova asocirajući na nekog sasvim drugog autora, odnosno benda koji može biti štošta od primjerice Katatonije preko Sleep, Clutch pa sve do nekih natruha već dulje vrijeme neaktivnih Moss, ali samo po konfiguracijama. Međutim, kompozicije su neočekivanih formata od sasvim kratkih dvominutnih, a opet nisu nikakvi skitovi ili prelazi, do petominutnih ili ponovno 11 minuta u završnoj "Miserere mei deus" što je bio isti slučaj formata na prethodnom albumu.
Tu se može trabunjati štošta o pjesmama, ova je ovakva, ona onakva, no sve se svodi na jako dobro znanu doom stilizaciju koju Vanja umije izglancati i sa synth harmonijama, pa neke od njih nakratko donesu dašak euharistijske pobožnosti Dead Can Dance, ali daleko je važnija lirika što je svojevrsna kombinacija liturgijske molitve o Isusu kralju, ponovnom dolasku na Zemlju i epske naracije o duhovnom pročišćenju. Unatoč naizgled jezovitoj horror glazbi, ovo je istinski christian doom metal što otkupljuje ljudske grijehe.
Naslovi: 1.Jesu rex admirabilis, 2.God… strike me down, 3.Take me home, 4.Ego sum ultra, 5.Put me to sleep, 6.Life no longer claims me, 7.Return to the earth, 8.I saw God, 9.Ut me astra tollant, 10.Fading, 11.Let me be forgotten, 12.Miserere mei deus