Nakon pjevanog albuma "To See the World Asleep Again" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=31604 Vanja, odnosno Depressor ponovno se vratio svome prepoznatljivom stilu - instrumentalnim kompozicijama na ovome drugom po redu dugosvirajućem radu u 2022. godini.
Gotovo 45 minuta odvaljeno je u žestoke tempove s ponešto blastbeatova u dotjeranom symphonic black maniru, no primjećuje se i thrasha, kao i klasičnih, epskih monumentalnosti s raspršenom i široko otvorenom poletnošću ka kompleksnim aranžmanima u svih 6 kompozicija. Vrsnost aranžmanske kulise daju i klavijature često začinjene simfonijskim elegancijama u srazu s tendencioznim gitarskim bravurama u kojima se nižu vratolomni riffovi, 'catchy' i manje sladunjavi solistički izleti (a ima ih mali milion), tako da po običaju njegova studiozno postavljena de-kompresija govori apsolutno sve i to bez ijednog otpjevanog stiha ili bilo kakve uporabe vokala.
Kozmički postavljen koncept bez mnogo filozofiranja ili radikalnih intelektualnih sprega kvantne fizike kao što to umiju neki metal SF/ space zanesenjaci u žaru prikazivanja mistične egzotike i ezoterije, bajkovito je predočen soundrack metodom od uvodne, jedne od najžešćih tema, naslovne "Battlestar lemon" odmah udarajući drito u glavu poput čuvenih Holstovih "Planeta". Ovdje je Mars kao takav dominantan, ratnički raspoložen za oštri sukob pozivajući u bitku s laganim harmonijama insinuirajući 'nijemi' zbor; tempo iz solidnog galopa opada tek nakon pete minute tvoreći nadolazeću monumentalnost izraženu upravo klavijaturama i atmosferično mirnim dionicama, a u nekim sekvencama mogu se primijetiti i vrlo bliske konotacije s Iron Maiden epikom. Simfonično jače izražen epski konglomerat pristiže u "Not even power rangers can save you now" sa drajverskim tripovima klavijatura; boje oko treće minute podražavaju flaute i oboe prije nego što nastupi urnebesan galop zadnje četvrtine s ratničkim maršom-koračnicom. Razbarušeno raznoliki tempovi filaju još jednom bojnom "The planet burns" raslojavajući temeljni black u thrash, a na momente i u doom, dok je izabrani singl "True death of life" idealan prikaz kompletnog djela i to sabijen u svega nepune 4 minute. Ostale teme su znatno dulje, posebice dvije posljednje iznoseći zajedno više od 20 minuta, ali ujedno su i najbogatije: "Kneel before the cosmos conqueror" jedina počinje iz standardnog black rešetanja održavajući ga više od polovice sveukupnosti. Od šeste minute se prebacuje u srednji tempo metamorfozirajući iz melodic blacka gotovo u klasičan heavy, a da je svaka tema drugačija, pokazuje završna ljepotica "Get a dog they said..." od 11 minuta s uvodnim psihodeličnim staccatima, ambijentima i Pink Floyd atmosferom gradeći snene frakcije stepenicu po stepenicu rezonirajući ubode thrasha u nekoliko navrata odalamivši i black galop u samoj sredini. Periodi atmosferičnih staccata i mirnih ambijenata kao zatišje pred kulminaciju finiša ostavljeni su za kraj s učestalim post-metal/ rock figurama, zna se, krešenda u dugotrajnim, neverending varijacijama.
Ovo je tek prvi dio kojeg ubrzo slijedi nastavak u vokalnom albumu.
Naslovi: 1.Battlestar lemon, 2.Not even power rangers can save you now, 3.The planet burns, 4.True death of life, 5.Kneel before the cosmos conqueror, 6.Get a dog they said…