Prisjetimo, Kraftwerk su tijekom 30-40 godina obrađivali Afrika Baambaata, Siouxsie And The Banshees, Big Black, Balanescu Quartet, Miladojka Youneed, Senior Coconut, Simple Minds, Rammstein... ma i još brdo njih uključujući i kojekave 'pozajmice' brojnih samplova hip-hop, electro, techno, trance izvođača i DJ-a pokazujući široku transparentnost njihove glazbe koja se može uklopiti u nevjerojatne stilske i žanrovske metamorfoze. Ne zaboravimo niti drsku Coldplay krađu za hit "Talk" 2005. (UK no.10), kada su na sudu opravdano izgubili parnicu da su ipak plagirali "Computer love", ha-ha-ha... Ali, ovo je jedno specifično i posebno izdanje u obradama japanskog underground garažnog rock trojca iz Oite koji postoji od 2006., no tek su nedavno startali s konkretnim albumima. Sami kažu da prethodnih desetak izdanja ne smatraju striktno zvaničnim opusom za javnost jer su bili demo snimci i promotivni radovi s kojima su si krčili put ka koncertima. U tom aspektu imaju 3 albuma (dva su instrumentalna) i jednu kompilaciju, a od čiste zafrkancije su za prethodna izdanja na bandcamp stranici izvjesili cifru 100 dolara po downloadu, pa tko želi, opaliti će ga po džepu, no imaju i soluciju da pošalju cd za 15 dolarčića. Omot sugerira kopiju "The Man Machine" remek-djela iz 1978., ali to je samo špranca imagea crvenih košulja i crnih kravata s tek samo 3 pjesme s njega. Nije niti potrebno pogađati koje su - "The robots", "Neon lights" i obavezan ultimativan hit "The model". Zvuk im je klasičan bubanj (Bryan Styles), bas (Toru Nishimuta) i gitara, nema vokala, niti distorzija, elem samo instrumentali s generalno jakim gitarističkim radom povremenog psihodeličnog reverba Chris Jacka koji je skinuo ama baš u tančine sve melodijske i vokalne linije obrevši se u nejverojatno konciznim adaptacijama s rock stylingom 60-ih, tamo iz vremena The Shadows, The Ventures i Dick Dalea, a tu nema nikakve pretjerane filozofije. Pičiš ritam i melodije drito u glavu i srce, te potenciraš noge na ples, twist i rock'n'roll.



Prosto je sablazno mistificirati ovaj sjajan gitarski i tehnički performance od 35 minuta uronjen u prekrasan svijet Kraftwerka: "Computer love" odmah od prve konvertira synth/electro-pop u brzanac twista, a spomenuti "The model" u lepršavo-plesni tango pogodan za restorane, svadbe i svakodnevnu radio upotrebu. Đepno računalo, of course "Pocket calculator" je reprezentativan komad u kome se čak i igraju s onim dosjetkama pokojnog Florian Schneidera koji bješe glavni eksperimentalist elektrane dodavši melodiji i još neke nadogradnje, a onda kako se ide dublje u razvoj, poznati staccato 'nijemih zabavljača' - "Showroom dummies" je odigran u špageti-western maniru, samo što ne iskoče neki mrki kauboji dogalopiravši pred saloon na okrepu whiskeyem da potom nahrane hedonističke strasti, a pritom i nekome razbiju njušku, možda razbiju birtiju i ukokaju sablaznog stočara- frajera, ali please, ne pucajte u klaviristu.

Najteže je prepoznati synth-mini moog početak "Tour de France" s havajskim šlihom; tek od pedesete sekunde kada počne prepoznatljiva melodija relacije su jasne redanjem onih scena francuskog pejzaža, ali iz originalnog singla 1983., nikako istoimenog 'soundtrack' albuma dvadeset godina kasnije, na žalost, kako se čini i posljednjeg, šmrc. Tko zna hoće li Hutter s ekipom bez Schneidera išta više napraviti... "Roboti" su odigrani u twang rokačini, može se zamisliti plesnjak sredine 60-ih kako svi skaču poput djetlića, srebrnih strijela, crvenih koralja, a biti će tu negdje i Karlo Metikoš, Ivica Šerfezi i Neno Neugebauer, Peđa Vranešević, Drago Mlinarec, Telefon Krkač (blues) bend, Robert Mareković, pa se onda pojačava 'haj-ho-let's go' s rasplesanim "Autobahn", malo teže prepoznatljivom verzijom. Vjerujte da niti ja nisam baš otprve skontao s obzirom da ama baš sve Kraftwerk pjesme znam napamet, čak i unatraške čitav opus, baš ako treba i prva tri eksperimentalna albuma, no kada gitara krene na melodiju, sve se ponovno vraća u sjajno raspoloženje vožnje starom bubom (volkswagenom) po romantičnom, u slučaju The Routes nekoj američkoj preriji pustinje kaktusa i kojota uz pljosku i poneku muskarinu. U trip pjesmama može se osjetiti taj Kraftwerk duh putovanja - valjda znate da su svaki dan prije probe odvozili biciklima jedno 60-70 km oko Dusseldorfa i onda otišli u svoj Kling-Klang studio nabildani čistim umom i duhom. "Radioactivity" ima jednu manu - nedostaje uvodni dio s Morseovom abecedom gdje je ukucano 'radioaktivnost je otkrila Maria Currie', eh, to im je promaklo, a moglo se odsvirati jerbo je gitarist sjajan interpretator. Krucijalni klasik "Trans Europe express" (bješe proglašen u NME-u 1977. albumom godine) ovdje je dobio fini drajverski tretman po tračnicama, ama baš sve je opisano i sabijeno u samo 3 minute i 20 sekundi, kao i sve ostale pjesme izostavivši onu minimalističnu krautrock stranu originala koji su znali biti pretjerano dugački i po 20-ak minuta, ali to opet, ima svoje drugačije kreacije, da se sad ne ulazi u piflersko-štrebersko prepucavanje. Zanimljivo, ovdje se pojavljuje i dio na klavijaturama starinskog dezena, a na kraju šlager-valcer "Neon lights" poput stiskavca za odlazak u noć pred konac usporavajući s tempom one snene melodije koju su maznuli i U2 za uvod albuma "The Unforgettable Fire", pjesme "A sort of homecoming".

Ono što se ovdje jasno daje do znanja je veliko poštovanje ka Kraftwerku, odabirom pjesama i suženih djelova što su ih aranžirali u cjeloviti i nadasve zabavan komplet s primarnim motivima reinterpretacije, ali nimalo se ne odvlači pozornost na neku drugu stranu pokazavši onaj veliki sukob krautrocka 70-ih i hippy generacije koja ih je smatrala bezveznjacima. Ovdje je savršeno dobro uklopljena kemija koja pomiruje klasičnu rokačinu i avangardnu elektroniku, jest, tada su Hutter i Schneider bili debela avangarda, mnogima nerazumljiva i neshvatljiva, a ovdje to iznenađujuće perfektno funkcionira na zabavnom, plesnom, psihodeličnom i kreativno pobudnom maniru. Album koji zaslužuje visoke ocjene, svakako za sve Kraftwerk fanove, ali i surf-rock, twist, twang i rock'n'roll auditorij.

Naslovi: 1.Computer love, 2.The model, 3.Pocket calculator, 4.Showroom dummies, 5.Tour de France, 6.The robots, 7.Autobahn, 8.Radioactivity, 9.Trans Europe express, 10.Neon lights

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 20/09/2022