Napisaše nedavno kolega Edo Žuđelović iz kurtoazije da je harsh noise najbolja muzika. Ne bih išao u raspravu ovog puta, ali u jednom je točno: nije za svakoga istom ko' što nije niti jazz za one koji ga ne razumiju smatrajući da je rad nekih improvizatora što ne slušaju jedan drugoga i svako piči po svome, pa kak' ispadne - ispadne.

André Beton je dio Swamp Noise Records ekipe s još nekolicinom autora/ projekata, pretpostavljam zagrebačkih, barem tako stoji na bandcampu, a ovdje na ovome prvijencu nastavlja zacrtanim putevima kružoka kombinirajući anologni i digitalni/ elektronski zvuk rascjepkan na uh-huh, četiri particije bogato nazvanih komada "A1", "A2", "A3" i "B". Moglo bi se u prvom komadu zaključiti kako nas (d)očekuje neki post/neo-new age a'la primitivni demo Dead Can Dance iz 80-ih godina s minimalističnim synthom i tek malo kuckanja po nekom indijaneru, ali bez Lise na vokalu, odokativno prije "Aion" i "Serpent's Egg", te da će ovo biti zamorna retrospektiva. Ili možda, kada krene drugi komad, upola kraći (nepune dvije minute) u frenetičnom grindcore blacku blastbeatova iliti Xasthurovskog lupanja po trupcima da će otegnuti u dungeon synth, ali brus. Krivo. Treći komad je već suptilan spoj prljavog synth-bubanj noisea gdje taj spomenuti black ima svoje vražje papke, elem, pogađate, sve je instrumentalno ko' španjolska himna, a najbolji klimaks dolazi u "B" od čak 11 minuta drajverskog harsh noisea s gomilama promjena raspoloženja od početnog eksperimentiranja s elektronskim frekvencijama dodavanjem kojekakvih slobodnih efekata s evidentnim psihodeličnim uronima ne percipirajući osobito drone repeticije , već se energično obrušavajući na revolucionarnu preobrazbu postavljajući new world order kakav u dotičnom momentu koji puta i treba da se desi ne sumirajući konzekvence budućnosti, ali bitno da se stanje mijenja. Oće li biti bolje ili lošije, za to revolucionari ne mare.

Stoga, ovo je u nekim dionicama potvrda Žuđelovićeve teze o najboljoj muzici. Svrsishodnoj i namjenskoj, a kao takva, doduše, ovo nije ama baš ništa revolucionarno, paše u 2022. godini za kružok izabranih Voltaireovih sljedbenika. Nastavak se može očekivati i prije uspostave Pariške komune.

Naslovi: 1.A1, 2.A2, 3.A3, 4.B

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 17/09/2022