Treći album, ovog benda iz Atlante, nastavlja dobru tradiciju 4AD bendova s početka devedesetih. DEERHUNTER su krenuli 2001. kao experimentalni noise rock bend da bi do dana današnjeg evoluirali do shoegaze noise rock benda. Glavni i odgovorni u bendu, pjevač BradfordC ox ima tipično lijen i smušen glas, dok se kao i u mnogim drugim slučajevima ekipa oko njega mijenjala nemilice. Bradfordu stoga nije strano odsvirati i sve instrumente.

Album počinje s Cover Me (Slowly), instrumentalom pobjeglim iz "Lost in Translation" soundtracka, koji se prelijeva u Agoraphobiu, koja bi se također mogla pripisati opusu Kevina Shieldsa, kao uostalom i ostatak albuma. To je s jedne strane u redu, a s druge strane baca u laganu letargiju pa nakon što se oči već počinju sklapati dolazi žestoka budnica Nothing Ever Happened. Najbrža pjesma na albumu i najbliža pjesmama s prethodnih albuma, koja završava u ludom i žestokom krešendu. Da je samo zbog te pjesme, isplatilo bi se preslušati ovaj album.

No, ovdje tek slijede prava iznenađenja. Saved By Old Times, kolaboracija s Cole Alexanderom iz BLACK LIPSa je neočekivano dobra bluesy pjesma koji nimalo ne spada među pjesme prezentirane dosad, no nakon prethodne psihodelije, paše ko poklopac na lonac. Za kraj je ostavljena Twilight at Carbon Lake, pomalo zastrašujuća balada prepuna feedbackova i reverba na otfrljenim gitarama.

DEEHUNTER vjerojatno nikada neće postati veliki bend, no to im vjerojatno nije ni cilj. Ipak činjenica je da sa svakim novim albumom prikupljaju i sve veći broj fanova, što im je zasigurno cilj. Preporuka: samo za "diehard" shoegaze fanove.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 20/11/2008