home > mjuzik > The Great Dying

kontakt | search |

ONCE WAS NEVER: The Great Dying (SAOL, 2022)

Debi album slovenskog peterca iz Sežane valja najozbiljnije uzeti u obzir prilikom best of lista za 2022. godinu. Bilo slovenskih, ex-Yu regionalnih, pa i svjetskih jer se u najblažem obliku rečeno ama baš ništa mnogo ne razlikuju od svojih uzora, a i konkurenata sa Zapada.
[  ]

Stil im je između deatcorea i deatha, a tu se povezuju i groove, metalcore, nu-metal i još neki oblici uglavnom ekstremne predispozicije zahvaljujući vrsnoj bubnjarskoj tehnici Gregora Ambrožiča koji je zajedno s gitaristom Mihom Kosmačem poprilično davno bio član black/ death benda Kreation Kodex koji je početkom 2011. za On Parole Productions iz Trbovlja realizirao jedini album "Puzzles of Flesh" i nedugo zatim se utrnuo. Odmah potom, 2012. su pokrenuli ovaj bend i relativno dulje vrijeme tražili postavu lagano se pripremajući za prvi singl "The cut" nakon kojeg je iste 2015. pristigao i EP "Lighthouse in the Abyss", praktički mini-album sa 7 autorskih pjesama. To nimalo nije bilo loših 25 minuta s kojima su pokazali svoj moćan i iznenađujuće kompaktno čist stil uz još jednog gitaristu - Damjana Tomoskog iz Noctiferie gdje je bio klavijaturist i radio je programe, a napustio je Noctiferiu 2017. potpuno se posvetivši Once Was Never, u daljnjem kontekstu OWN.
[ Once Was Never ]

Once Was Never   © 2022

Pa i nevezano za Noctiferiju i Kreation Kodex, OWN nastavlja vrlo sličan lirski scenarij u pogledu nihilizma, egzistencije, mračnjaštva, bespomoćnosti, a može im se kroz stihove odličnog frontmena Miloša Mihajlovića nazrijeti i socio-političkih angažmana s atakom na vodeći establišment pun pohlepe u svijetu koji polako umire pitajući se 'where do we go, what do we do?' ko' što kaže refren "Slaves to the pattern". Dakako, lirika je krajnje ozbiljna postavljajući svakodnevna pitanja ujedno i otvarajući komplementarne diskurze šta valja činiti u kojoj situaciji kompromitirajući se u iščekivanju nekog Spasitelja, potresa, erupcije drevnih vulkana, poplave, požara ("H.O.M.E.") ili hodajući s povezom preko očiju pored duhova prošlosti i živjeti u noćnom morama (hitoidno tromija "Wreckages of the past" s kraćom spoken-word dionicom). Radnja se privodi kraju s horror prizorima života u prevari hipnotizirane konzumerističke pohlepe oslobođenog zla iz kaveza, umirućeg svijeta ispunjenog mržnjom s lažnim pastirima punih bijesa, ispiranjem mozga i marširanjem ka krvoproliću ("False shepherd").



Prva dva singla "Just a number" s kojim se i otvara album, te spomenuti "Wreckages of the past" su uistinu bili uznemirujući, a treći "The heartless" je fokusirao fabulu u pojedinca koji je i glavni lik pun premisa tame u insinuacijama šizofrenije i unutarnjih paranoja 'umoran od čekanja smrti za dan koji nikada neće doći'. Jeste, ponekad to dobiva dojam distopije u mraku koji nikad ne spava iskorištavajući tugu i zamku totalnog ludila, no na koncu albuma ipak posljednja, relativno rečeno najlakša, a i najdulja "Cycle of rebirth" (5 i pol minuta kompleksnije kombinacije industriala i psihodelije) pokazuje koliko-toliko zrnce optimizma i želje otići tamo 'gdje život počinje' uz stihove 'nikad neću prestati dok ne vidim svjetlo'.

Uz vrlo gnijevan i agresivan Milošev vokal, ali i jake sugestivne tekstove pisane po bezecu kitica-refren ukalupljene u prilično jednostavnom formatu, okey, tu i muzičari daju veliki doprinos frcavoj energiji sabijenoj uglavnom u 3-4 minute po pjesmi (spomenimo i odličnog basistu Tadej Breščiča), ovaj debi album je više nego dobrodošla eksplozija brutalnog žanra s odličnom produkcijom koja se ne razlikuje mnogo od primjerice starih Suicide Silence, Morbid Angel ili povratnika Antagony. Vrijedi spomenuti da je bend sâm, bez ičije pomoći obavio taj najvažniji dio zvučnog kanaliziranja dodavši i neke specijalne efekte kojima su podigli suvremenost tretmana, jasno bez ikakve, uh, Bring Me The Horizon & other elektronike. Za sada je ovo čisti zvuk pun baruta (mix i master je djelo Matej Srebrniča iz Audioholik studija) s finim izvedenicama kakve je bilo teško uopće zamisliti u vrijeme analogne tehnike kada niti Possessed, Death ili Obituary nisu mogli svoje rane albume popeglati u najboljem sjaju.



Od samog zvuka i stila do tekstova i cjelovitog koncepta, ovaj album nudi mnogo poučnih referenci današnjeg života bez mnogo alegorija i metafora, a to mu je i jedna dobra prednost da se ne treba mnogo razotkrivati i busati glavom. Ovdje je sve otvoreno i posluženo s jasnim ciljem - slušati i uživati bez ikakve predrasude. Slobodno se preporuča. Nema ama baš nikakvih bogohulnih, teških, eksplicitnih, sofisticiranih ili na bilo koji način dogmatskih atributa, čak bih rekao da i pametniji, mlađi tinejdžeri iz 'Velikog umiranja' mogu bez problema postati još pametniji i obrazovaniji.

Naslovi: 1.Just a number, 2.State of mind, 3.The heartless, 4.Slaves to the pattern, 5.H.O.M.E., 6.Surviving the progress, 7.Wreckages of the past, 8.False shepherd, 9.Cycle of rebirth

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 21/07/2022

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Big Band Fusion

MIHAEL HRUSTELJ & BIG BAND RADLJE: Big Band Fusion (2024)

| 18/06/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Hell, Fire and Damnation

SAXON: Hell, Fire and Damnation (2024)

| 17/06/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Telo I Duša

TRIVALIA: Telo I Duša (1990)

| 17/06/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: II

THE SIIDS: II (2024)

| 16/06/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: All Quiet on the Eastern Esplanade

THE LIBERTINES: All Quiet on the Eastern Esplanade (2024)

| 15/06/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*