Hm, vrlo čudno da se ovako originalan hrvatski black metal album, dakako i bend, pojavio niotkuda, bez ikakve najave realiziravši ovih nešto manje od 40-ak minuta kao d.i.y. izdanje. Elem, nema ama baš nikakvih podataka o izvođaču. Za sad se ne zna da li je bend, moguće neka supergrupa, projekt ili oneman artist. Facebook stranica je pokrenuta 6. lipnja, a vjerojatno i bandcamp, te još nekoliko pripadajućih web servisa. I to je to. Čak nema niti nekog fotosa benda, dakako, niti ijednog imena, niti studija, niti tehničkog osoblja.
Evo, jedino se zna da je omotnica original Vladimira Čebakova "Djevojka s naušnicom pilom", mlađeg ruskog amaterskog slikara iz zapadnog dijela azijskog Sibira s one strane Urala, a zahvaljujući Black Metal Promotion, na youtube im je link s cjelovitim albumom u samo nepunih mjesec dana doživio nešto manje od 25.000 pregleda što je fantastičan vjetar u leđa.
Prije svega, ovdje je bubnjar rasturio sustav vrijednosti postavivši nove standarde mahnitih, posve neuračunljivih i sumanuto poremećenih galopa i načina održavanja potpunog kaosa u dinamičkim okvirima s bezbroj stotina-tisuća-milijuna prelaza, potrganih palica i atomski otpornih bas pedala na najveća razaranja, a gitarist (ili možda dvojica, rekao bih da su dvojica) raspleo urnebesna tremola s melodičnim frakcijama. Taj dojam je nepogrešiv u uvodnoj "Muse" koja se oslobađa tog energetskog kompresiranja tek pred sam završetak pomalo otpilivši u post-black. Putovanje kroz kukavičji trezor počinje s težnjom stvaranja besmrtnog uma. "Submerged" ima nešto konzekventniji black s hardcore miksom u nekoliko intervala, no zapetljava fabulu u psihološko-ezoteričan horror bunila i sanjarenja egzistencijalnih noćnih mora nastavljajući otprilike vrlo sukladnim zvučno-stilskim mišungom blacka s ponešto deatha u "Deserted denial", sablasno jezovitom komadu gdje sinister svakodnevno distribuira svjetlost u jednakoj mjeri s mogućnošću trijumfa preuzimajući ulogu razapetih permutacija.
Da li je što jasno u ovome sadržaju? Uh! Naime, ove pjesme nemaju refrene niti stihove koji se ponavljaju, a režavo mračni vokal je u funkciji recitacije bez ijedne pjevane, pa makar i polumelodične arije, no sve ovdje fantastično funkcionira poput mistične poetske seanse u kojoj svaki stih nosi brojne metafore, zamke, višesmislene poruke i psihološke igre, onomad, praktički shvati kako god hoćeš, a da li ćeš razumjeti točnu poantu, to zavisi o samom senzoru slušatelja. Najdulja, a i nešto sporija, te obilato nakićena psihodelijom "Silent gatherers" ima konzekventan diskurz da 'sjedenje na bombi otvara sva vrata percepcije' barem krajićkom ovog sofisticiranog, a i zapetljanog pseudo-pamfleta na razmeđi onostranog i realnog donosi ponešto jasnijih priopćenja, ali niti u njih se ne može biti potpuno siguran. Sve ovdje ima mnogo raskrsnica s lukavo koncipiranim lirskim tijekom preko naredne dvije "Conjuring shades" i "Overseer" otkrivajući suštinu ovog neuobičajenog avanturizma - iskopavanja groba iz kojeg ustvari zbori govornik ne nadajući se klasičnom uskrsnuću, već sa stisnutom šakom očekivajući Cerberusa.
Stoga, kao što sam naziv albuma kaže 'zapetljana iskopavanja', ovdje je uistinu mnogo toga zakomplicirano do neshvatljive (ne)podnošljivosti. Vokal jezovito sriče libreto iz grobnice na svoj račun. Svoju ispovijed, strahove, duševno-psihičke i filozofske premise, dakle, ama baš ništa nije jednostavno, a to daje dobre predispozicije za dugoročno korištenje i analize. Zadnje dvije teme su instrumentalne, valja spomenuti završnu "Heaps of ruble" (hrpe ruševina) odsviranu samo na prepariranom klaviru poput elektro-akustičnog intermezza namijenjenog teško shvatljivom horror filmu čija radnja levitira iz prošlosti u budućnost, iz pakla i čistilišta na majčicu Zemljicu ostavljajući promatrača da ponaosob donese vlastito viđenje i zaključak. Ustvari, ovo je raritetan, mističan, zagonetan i čudesan album hrvatskog blacka.
Naslovi: 1.Muse, 2.Submerged, 3.Deserted denial, 4.Silent gatherers, 5.Conjuring shades, 6.Overseer, 7.Indigens formed in tombs (inst.), 8.Heaps of rubble (inst.)