Prvotno riječki, a potom riječko-zagrebački bend koji radi još od 1995. s mnogim promjenama članstva, danas egzistira samo s jednim originalnim članom, gitaristom Brunom Mičetićem. Bend je kroz gotovo 30 godina rada promjenio i stil od hard rocka ka metalu, a također i jezičnu permanenciju. Prva dva zvanična albuma "Keops" (2012) i "Lice sudbine" (2015) bila su na hrvatskom realizirana za Croatia Records, odnosno Dallas, a ovaj treći je potpuni zaokret na engleski s novim frontmenom Zvonimirom Špacapanom, te je objavljen za njemački NoCut Entertainment (Trittau) i SPV GmbH iz Hannovera, podlabel austrijskog Napalm Recordsa iz Eisenerza koji ima cijelo čudo ovakvih frakcijskih etiketa. Ta dva prva albuma jedva da imaju ikakve veze s ovim novim zvukom i stilom. Ranije je to bila skoro pa pop izvedenica hard-rocka, ali ovo ovdje je sasvim drugačija slika u rasponu od Iron Maiden preko Judas Priest sve do nekih relativno friškijih metal izvođača koji se uglavnom drže tradicionalne struje (Brainstorm, Dreamchild, Last In Line...). Niti prebrzo, a niti suviše uronjeno u umjerene tempove, elem s dostatnom količinom groovea i energije se ulazi u svaku pjesmu i bogate gradacije što su ponekad oivičene simfonijskim dekorom synthova, klavijatura i programiranim orkestracijama podižući općeniti dojam u epsku monumentalnost. Sve je ovo prvenstveno zasluga gitariste koji koristi 7 žica, te fantastičnom vokalu koji može zavarati da je Halford iz mlađih dana. Shodno tome, ovdje nema sporednih izleta u neke brutalnije žanrove (blastbeatove i urnebesne galope zaboravite), fino se razvija skladna power melodija s ponešto progressive konotacija i praktički sve štima po špagi ko' urica u prijatnim formatima u prosjeku 4 minute po pjesmi. Možda se otprve ne uoči, ali bubnjevi Adama Milera su ovdje srž strukture nošene zavodljivim refrenima koji neprestano bacaju udicu, no malo je nezgrapno što bend nosi ovakvo ime jer se izuzev odličnog uvodnika i pjesme "Keops" tijekom čitavog albuma jedva primijeti poveznica s Bliskim istokom i orijentalnim arabeskama.



Pjesme "Unconscious mind", "Road to perdition" i "Trauma" imaju nešto od tih istočnjačkih atributa, dok je ostatak naslonjen na čvrstu i homogenu tehničku izvedbu s mnogo prevrata i zahtjevnih sviračkih performansa. Koji puta se nakratko ode i u poluakustiku, balada nema izuzev lijepe plesne "Restless wind" na razmeđi hard rocka i folka, šiba se uglavnom pun i snažan afinitet klasičnog metala, te vrijedi podići obrvu kada se kojim slučajem barem ova pjesma zavrti na radiju. Dakako, ovo je album namjenjen za inozemno tržište gdje ima sasvim solidne šanse za povoljan plasman. Ne, nikako nije put u propast.

Naslovi: 1.Intro, 2.Keops, 3.Unconscious mind, 4.Road to perdition, 5.Rise again, 6.Restless wind, 7.My soul released, 8.When I remember, 9.Inside my head, 10.Trauma, 11.Cause of you

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 10/05/2022