Možda i nije neko čudo da se za ovaj riječki bend malo zna makar ima već 4 službena albuma, jednu kompilaciju i 3 demo EP-ija, ali da je skoro pa svima promaknuo u godišnjim izborima za 2021. s ovim četvrtim albumom, to jeste popriličan paradoks. Postava koja je snimala 'zvanične' albume od 2016. je nepromijenjena, a prvotimci Gojo (gitara) i pjevač Teo su pokrenuli bend 2010. koji je kroz punu deceniju rada svirački i kreativno potpuno sazrio za izlazak na daleko šire razmjere od nekog lokalnog, gradskog i hrvatskog underground statusa. O njihovom dosjeu se može tek ponešto iščitati s bandcamp i facebook stranica, nisu se baš trudili u promotivnom aspektu, a niti su do sada imali neki 'vjetar u leđa' što je velika šteta, a s druge strane, mnogi bi nakon toliko vremena i odustali ili se transformirali u neke druge projekte. Njihov stil je dostatno eklektičan retro s korijenima u hard/ heavy/ space rocku 70-ih s naglaskom na stoner, doom i blues metamorfoze u dinamičnim pravcima često dekoriranih idealno ugođenom psihodelijom, a najprepoznatljiviji faktor je vokal Tea ne kakvog se u ovakvom žanru teško nailazi, čak i u nekim, nazovimo, paradoksnim solucijama. Izuzetno je visoki tenor s teatralnim finesama, a u mnogim relacijama neodoljivo asocira na Marc Almonda! To je uistinu kombinacija koja se teško zaboravlja u ovakvom stilskom dizajnu gdje bi po tradicionalnim načelima odgovarao hrapavi, promukli, u većini slučajeva i osorniji growl, crust ili screamo frontmen, no to bi onda i paralelno za sobom vuklo liniju manjeg otpora, onog utapanja u prosječnosti, okey i potrošačkoj prođi, međutim, Longhare očito nisu pobornici takvog pristupa.



Evidentno jest da imaju tu prijeko potrebitu originalnost koja ih odmah u startu odvaja od kurentne konkurencije, a također ih i stilizacija različitih žanrovskih spektrova, istina vrlo bliskih razdvaja u širinama slobodnih i hrabrih transžanrovskih formata. Sukladno s ovakvim performansima, ovaj album od gotovo punih sat vremena ima interesantan SF koncept prožet psihotičnim dramatizacijama o kozmičkim težnjama asteroida, transcedentalnim meditacijama, dehumanizaciji, nadrealnim prizorima potaknutih medikamentima, sofisticiranim aktualnostima, ponekim posezanjima u ne tako daleke civilizacijske pošasti pomno pazeći da karikiranost ne pređe u suhoparnu trivijalnost. Tako se ovdje od 14 pjesama nalaze snažnim drajverskim tempom koračnice uvodni garažni hard "Jupiter, baby!", moćan punkoidni stoner "Robot samurai", brzih doom frakcija "Call dr. Calorie" posegnuvši u visoki tempo s nekoliko izvitoperenih vokala, čak se nađe i mekšeg rock-funka s world-music konotacijama "Born guy in Africa", nezaobilaznog bluesa "Return of the Sun King" s progressive-space finesama i još nekim, spomenutim dijapazonima šarajaući stilovima od pjesme do pjesme transportirajući različite aranžmanske zahvate od minimalizma, preko kompleksnih figura najduljih "First love amphetamine" i naslovne laganice "A day in the sun" sve do halucinogenog eksperimenta "Get of my hare/ Beneath the yellow sun" u kombinaciji orgulja i niskog brundavog gitarskog noisea.

Također im i prljavo-sirovi zvuk doprinosi cjelokupnom šmeku ostavljajući dojam nekog zaboravljenog unikata iz 70-ih godina kojeg su kolekcionari brižljivo sakrivali od lešinara i strvinara, tako da ovaj rad vrijedi pažnje i intenzivnije pozornosti bez vremenskih ograničenja.

Naslovi: 1.Jupiter, baby!, 2.Robot samurai, 3.Call dr. Calorie, 4.Born gay in Africa, 5.Return of the Sun King, 6.Meat is murder, 7.Loveworks (or how to fly a jet fighter), 8.Big fat zombie, 9.Flowers in your hare, 10.First love amphetamine, 11.Hitler said, 12.Rich kids of Norway, 13.Get out of my hare/ Beneath the yellow sun, 14.A day in the sun

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 21/02/2022