Oko ovog benda iz Latvije vrlo brzo bi se mogla stvoriti poprilična fama kao primjerice prije nekoliko sezona oko mršavo-poroznih američkih balavaca Greta Van Fleet. Samo, ima tu puno razlika. Ovi Latvijci nemaju toliko veliku i moćnu etiketu koja bi ih gurala, a za početak niti poltronske kritičare koji su i najblesavije smeće spremni vinuti u visine, te siguran medijski tretman što sve skupa čuda čini vitlajući orkanski 'vjetar u leđa'. Ali zato imaju daleko odvaljeniji retro hard rocka što se približio nadomak heavyju s jasnim konotacijama, prije svega Guns'n'Roses, Aerosmith i stare škole ranih Saxon, Judas Priest, Blue Oyster Cult, ok i The Cult i Motley Crue u čemu su nezaobilazne tri vitalne činjenice prepoznatljive u okvirima klasičnog hard/ heavy rocka: gitare protežu kombinacije riffova AC/DC i solaže Slasha, vokal frontmena Piggyja ima frekvencije Axl Rosea s jasnim ciktajima Alice Coopera, a tematika je umjerene mačoidne naravi sa slatkasto erotskim emocijama, upravo onakvim kao što su tipični žanrovski predstavnici 70-ih godina prolongirali stav sex'n'drugs'n'rock and roll. Postavu su definirali 2017. usmjerivši se na visokooktanski r'n'r ozbiljno zamahnuvši ka komercijalnim strukturama što im je već u startu donio nastup na najvećem bajkerskom festivalu u baltičkoj regiji Kurland Bike Meet 2018. kada su se počeli pripremati za studio unijevši sve stare elemente klasičnog pristupa za kojeg kažu da im je najvažnije prenijeti atmosferu studija i samih pjesama onako kako su snimljene u identičnim paralelama i na pozornicu.



Album su imali vremena pripremati i usavršavati ga kroz koncerte prije covid-19 pandemije, a nesumnjivo jest da su ga istesali u svirački furioznom elanu prethodno izbacivši sijaset promotivnih singlova specijalizirajući se na potencijalno primamljive bajkerske hitove s himničnim refrenima i jasnim AOR fikcijama. Sasvim nebitan je individualni hype 'pro et contra' jer je ovo agresivna zabava čija vibracija ima samo jedan cilj - uzbuditi zainteresirani auditorij uz gromoglasne poklike odobravanja s obilatim ispijanjem piva. Tu postoje i dvije točke koje onima 'contra' čine moguće kamene spoticanja. Kao što se Greti Van Fleet itekako može zamjerati na slabašno neuvjerljivom pederastom brit-pop vokalčiću što nikako ne sjeda u hard-rock, tako se Piggyju može ciktavi Axl Alice Cooper vokal odbiti u glavu jer u nekim pjesmama uništava sasvim solidan svirački dojam, a druga točka su prozirno predvidljivi aranžmani ugođeni u klišeje, a to umije biti nezgodna odskočna daska koja može utjecati i na djelotvornost postavši dosada već nakon nekoliko preslušavanja premda je naslovna pjesma "None of a kind" za 3 mjeseca nakupila 70.000 pregleda na youtube.

Od uvodne "Real rock disaster" odmah se uočavaju sve navedene karakteristike tek tu i tamo odudarajući od pjesme do pjesme. Osnovni princip se povremeno razlikuje u tempovima: "Cheats n'liars", "Saint" su nešto brži dozvolivši u drugom dijelu prelazak u najvišlju brzinu s ponovnim povratkom, "Shut them down" je u galopu koračnice s kraćim baladičnijim intervalom i frenetičnom završnicom, "Pergament" izranja iz samplova kiše u umjereni tempo naginjući ka mračnijem BOC raspoloženju, ali manjka čarobnjaštvo i okultnost unatoč prizivanju na 'devil, highway in hell'. Također se mogu primijetiti i elementi Motley Crue i Twisted Sisters iz 80-ih, osobito u još jednoj umjerenoj "Son of a gun", dok je "Thorn" najplesnija i najdulja potencija za pritajeni hit za nadolazeća vremena, a najenergičnija i najbrža je predzadnja "Rebel radio" u furioznom rockabilly križancu.

Još jedan faktor kojeg 'contra' može uvažiti za bitne izlike jesu melodije koje previše podsjećaju na štošta toga, te skučenost horizonta kome su skresane širine ne dozvoljavajući na račun Ritchskiesove gitare i riffova nikakva odstupanja iz žanrovske pravolinijske strukture. Da su tu malo više slobodniji formati, imali bi simpatije i alternativne publike, ali Quickstrike očito nisu takav tip benda.

Naslovi: 1.Real rock disaster, 2.Saint, 3.Cheats n'liars, 4.Shut them down, 5.Pergament, 6.Son of a gun, 7.Nice hair, bad habits, 8.Thorn, 9.Rebel radio, 10.None of a kind

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 15/02/2022