Nova akvizicija Geenger Recordsa o kojoj je još u vrijeme godišnjih odmora bilo riječ je zagrebački hardcore punk trojac čija imena su pseudonimi: Preokooceanska nakaza (bubnjevi), Legenda panka (bas) i Zadnji gospodar Atlantide (gitara, vokal), a ako se odmah na samom početku rezimira ovaj njihov prvijenac, velika je vjerojatnost da su to vrlo iskusni, a možebitno i poprilično poznati glazbenici čija lica na promotivno mračnoj fotografiji nije lako razaznati. Za sada su u namjernoj medijskoj izolaciji s obzirom da im se smiješi velika pozornost one publike koja ne prati, ali dobro zna Mišu,Valjak, Thompsona i Green Day, a takvih ima na milijune spremnih da ovih 10 urnebesnih pjesama s izrazito eksplicitnim tekstovima objeručke prihvate vlastitim životnim himnama. Svjetonazor kojeg prezentiraju jest maksimalno poučan, duhovit i dakako, socio-društveno angažiran kroz obilje zdravog crnog humora, ironije i cinizma što je u ova vremena redovito dobrodošao ispušni ventil, puno bolji i zdraviji od primjerice istezanja mišića u koronom zavitlanom fitness centru ili probiranja zdrave prehrane u trgovačkim lancima kataklizme.



Jednostavna stilska i sviračka potka mahnite ritam sekcije koja je netom došla s drmeša na kome su za zagrijavanje obarali rekord u iskopavanju ugljena, ovdje nadmašuje sve one kredibilitete nakon Alije Sirotanovića iz 1947. koji je sa svojom brigadom iskopao i natovario za 8 sati 380 tona ugljena poslije čega mu je čestitao Drug Tito pitajući ga što Tito može učiniti za tebe. Naravno, osim što je dobio veću lopatu, dobio je fićek i legendarno mjesto na smeđoj novčanici od 10 dinara s osmjehom ponosnog rudara. Rekordi koji su padali nakon toga frcali su na sve strane... Uvodni, ujedno i prvi singl "Jebeno doba" već se ranije mogao čuti nagovjestivši upravo napad na domaće regionalne rekorde grilajući dinosauruse na vrhu vulkana u teško svanuće primalne zore, a "Zarobljenik planete retarda" održava spremnu kondiciju uz ljutito bijesan poziv na pijaču usljed krađe svemirskog broda koji strašno fali.



Stvar Planete Užasa jest da nema nikakve pretjerane filozofije i metafore premda su im stihovi svake pjesme bogato nakićeni duhovitim dosjetkama na kojekakve ljudske karakterne taštine poput hvalisavih programera, hipstera što otkrivaju novu toplu vodu (drugi singl "Zemlja je ravna ploča"), religioznih mistika oko Sai Babe ("Otirač života"), ezoterije TV tarota u sitne noćne sate 'Kristalne kugle Jeftinog maga/ ova terapija jebat će te straga' ("Kaljuža jeftine mistike"), masona ("Posveta") i općenitih fikcija što daju nadu za nekakvo bolje sutra. Značajna stvar poetike je lukav zaobilazak političkih stremljenja na račun beznađa bez ikakvih busanja i prgavih egocentričnih ispada. Komparirajući ovakvu vrstu duhovite, ali ne i comedy hardcore lirike s onom izvornom, primjerice Dead Kennedys, Exploited, Minor Threat, Black Flag, GG Allina iz 80-ih, postoje vrsno lucidno uglađeni parametri kakve ex-Yu punkeri nisu imali, čak niti Satan Panonski s obzirom da je bio sistematski ograničen u slobodnom leksiku prebacivajući se u perverzije.



Snaga svih ovih stihova koje redom potpisuju zga (Zadnji gospodar Atlantide), dr. Braun i Gregor Gerhard uz svu eksplicitnost je maksimalna pribranost u konstruktivno sadržajnoj kritici vitalnog problema današnjice - nestašici i neimaštini uslijed katarzično visoko postavljenog standarda: "Stroj noći i mraka" fino opisuje 'samo čekam mjesec da izađe/ idemo u krivolov, imam crne gaće', narodski masovnom prihvaćanju dva velika aduta - Miše kralja kojeg su iskasapili u "Tri života", ali ne s obradom "Nitko nema dva života" kao što mnogi naši punkeri griješe, već sa sublimacijom stihova u 'imao sam tri života/ sada imam dva.../ svatko ima tri života, pa nemam ni ja', te sjajnom završnicom "Životinjsko carstvo", omiljenom čokoladicom svih ex-Yu generacija 'u meni je nestala svaka nada/ ne postoji više fina čokolada' uz himnično sarkastičnu parolu 'junak naš - Josip Kraš' i epilogom 'u grobu se okrećem s Josip Krašem'.



Kratkoća jednostavnosti pjesama što jedva da dosežu 1 minutu ("Tri života" svega 39 sekundi) je svojevrsni rekord jako blizak teško dostupnim Patarenima na koje se često zaboravlja, a idealno posložena produkcija koja baš upravo treba i biti prljava, zgusnuta, takoreći na nivou snimke s malo boljeg kasetofona popraćena između svake pjesme gitarskim šumovima i škripovima (nema nikakvih pauza), klizi poput gemišta friško krštenog vina na Martinje. Nisam spomenuo da ovo remek-djelo iznosi samo 8 minuta, a što se tiče moje ocjene, ako je ovaj trojac na Martinje sposoban napuhati 3,0 promila x 3 i uz to ovako vrsno odsvirati ovaj materijal, ocjena je 9. Ako napušu u dreger 2,5, ocjena je 7,5. Inače, trezveno gledajući, ovo je genijalno odrađeno, komponirano, lirski kontekstualizirano i odsvirano u rangu prvog i drugog Minor Threat EP-ija iz 1981. koji zajedno iznose svega 9 i pol minuta.

Dragi drugovi, borci i hardcore punk umjetnici protiv nepravde, što Horvi može uraditi za vas pa baš i da imate na Martinje 0,0?

Naslovi: 1.Jebeno doba, 2.Zarobljenik planete retarda, 3.Zemlja je ravna ploča, 4.Stroj noći i mraka, 5.Kaljuža jeftine mistike, 6.Čovjek u tijelu raka, 7.Otirač života, 8.Posveta, 9.Tri života, 10.Životinjsko carstvo

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 11/11/2021