Ostao sam doslovce paf! Na stražnjicu. Prvi album ili istoimeni EP www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30966 u svega 8 minuta izrazite snage zagrebačkog trojca Planeta Užasa obara i konzervativno mirne mase mlohavih punkera i hardcoreaša koji su se prepustili letargiji iščekivanja neke nove revolucije bez pobude da izađu na ulice i demonstriraju. Tri jaka, svirački fantastična glazbenika s još 2 vrsna tekstopisca, sastavila su, po mom skromnom sudu jedan od najboljih radova u fahu hrvatskog punk-hardcorea igonorirajući bilo kakvu pomisao na popularnost i opću prihvaćenost. Ne, oni nisu nikakvi angažirani hardcore-punk freakovi koje treba svijećom tražiti po dubokim underground kutovima lijepe naše i čitave ex-Yu regije, ne diče se 'mi smo najbolji' i to im uopće nije prioritet. Svoja prava imena ne žele stavljati u javnost. Nakon objavljene recenzije, kontaktirao sam ih kao revni pratitelj scene, a jedan od njih je pristao i na interview obavljen ovako kako će te vidjeti i slušati.

Sastanak je bio odmah dan nakon objavljene recenzije obrativši mu se s veličanstvenim pozdravom kojeg svaki glazbenik pod pseudonimom i želi, a onda je krenuo serijal razgovora uz, zamislite, samo jedno pivo i to jako dobro, ti bokca, neki Baltazar, nikad probao i nikad čuo, jako dobro sjelo nakon Martinja. Neki će otkriti lokaciju gdje je sniman ovaj underground interview, a ja kao snimatelj, reporter i novinar u dogovoru sa sugovornikom ne otkrivam kadar mističnog člana Planete Užasa. Uostalom, zašto i bi? Platio mi je pivo, a da nisam bio na poslu u 10 ujutro, rado bi s njime popušio i jedan joint, taman za raspoloženje. Lik je, da vam kažem odmah u startu, fenomenalan pričljiv zajebant, jako ugodan mrzitelj mlohavog punka i ska, a nije fan Iron Maiden i dalmatinskog cvita iz đardina. Osebujan je i poseban od glave do pete ne ismijavajući nikakvu konkurenciju koju praktički niti nema. Svoj umjetnik, na svome opravdanom mjestu u 21. stoljeću bez kojeg hrvatska underground scena nema života. A nije Zdenko Franjić, niti noviji hrvatski alternativni izdavači. Doslovce, boli ga briga. On je velikan naše hrvatske alternativne scene, klanjam mu se do poda u svemu što je do sada napravio, ali je izuzetan sugovornik koji bi odjebao komercijalni rakurs novinarstva da sam ga snimao u lice. Vjerojatno bih dobio šljagu po faci što ne poštujem načela kojih smo se dogovorili.



Evo, ispred nas je Zadnji Gospodar Atlantide, vokal i gitarist Planete Užasa koji su ovih dana objavili fantastičan debitantski album ili EP... Ajd, kak' bi ti to nazvao? 8 minuta, jel' album il' je EP?

ZGA: To je EP. Problem je te forme, mora biti neka nadrkana i ta forma po meni nema smisla za album. Ima ak' si Patareni ili Napalm Death, pa staviš 60 pjesama, a ovo je da osnovna poruka se treba čut' i tako je formirano, tako da je EP. I ako mislim da ćemo ostati raditi, a mislim da hoćemo, i dalje će to ostati EP format. Znaš kaj, okey je to, možeš poslušat', stavit si na repeat, sviđa mi se taj koncept, to je good.

10 pjesmi 8 minuta, sve ste uspjeli kompresirati čak ispod 1 minute, svaku pjesmu...

ZGA: Kad smo to krenuli raditi, kad sam počeo raditi riffove, skužio sam da tu nema mjesta za fizofiranje, solo, tu treba ići bam-bam-bam. Tu je pomogao Dr. Braun iz jednog zagrebačkog punk benda...

Jel se smije znati iz kojeg?

ZGA: Pa znaš šta? Ne. Neka ostane ovako. Sve se danas treba znati, e pa, ne može... U svakom slučaju, on mi je malo objasnio formu i sadržaj hardcore punka jer ja nisam nikada bio u tome, nisam to uopće slušao. Netko mi je trebao doći objasniti koji je to kurac i to je taman sjelo onako kako je trebalo sjesti, a to je haiku jer ti trebaš u tih 40-50 sekundi sve reći da sve funkcionira, da bude dobar refren, da roka, tak' da je tu zapravo bilo puno posla da se sve to dobro zakuca.

Lirski format je, ono, nije niti komedija, ali ima strahovito puno crnoga humora i društvenoga angažmana. Ti si pisao nekoliko tekstova, onda taj Dr. Braun i treći je, kak' se zove? Gerhard...

ZGA: Gregor. On je isto iz jednog zagrebačkog benda, što nije bitno. Ono što je bitno jest da ja ne potičem iz radničke klase, već iz imućnije obitelji i nikad nisam imao potrebu doticati se socijalnih aspekata...

Egzistencije...

ZGA: Da, lago bih. I zbog toga je lirika malo intelektualno dignuta, ajmo reć, odzumirana je... malo je... točno u sredini atmosfere i zemlje. Da je samo Zemlja, onda bi se dalo o socijalnim aspektima... Ja mislim da je taj album isto dobra reakcija za sve što se trenutno zbiva, a taj format early 80's hardcore je savršen za tako nešto. I za bijes, i za brzinu... Ja sam ovaj projekt napravio jer me zapravo smeta kak' današnji punk bendovi zvuče jezivo, mlohavo, taj trendly ska i to sve. Meni ne treba novac, slava, niti publika. Mene zanima moj 'edge'i kolko' mi je katana oštra, a na Planeti Užasa se čuje da je dostra oštra, ha-ha-ha! I to je taj fantasy kojeg sam zapravouspio potpuno hendlati i prvi put u životu sam počeo pjevati, derati se ko' životinja i očigledno mi je bio potreban taj 'release', tako da je Planeta Užasa jedan true/ truth bend koji se desio u momentu gdje se desila prava reakcija u pravo vrijeme na pravom mjestu i na pravi način. Ja kao autor toga stojim 1000% iza toga... Najbitnija stvar, jebeno sam se zabavio, odlično je bilo, tulum jebeni...



Za Geenger Records, tom konstitucijom se nameće kao sasvim drugačiji hardcore punk aspekt...

ZGA: Da, jer smo svi mi momci imali savršena djetinjstva, imamo okey živote, stvarno bi lagali da se idemo paćati u nekakve socijalne aspekte, da propovjedamo protiv sistema, to bi bilo potpuno 'fake' i trebalo bi nas raznijeti s bazukom...

Ha-ha-ha-ha! Neobično mi je to za čuti od jednog hardcore punkera...

ZGA: Da, ne one koji su truth, već one koji su fejkeri... Danas je jako teško ispričati svoju priču jer sve ide protiv toga, sve ide i uvjetuje da se svidiš nekoj sceni, frendovima ili nešto, a kad te boli kurac za sve, tu počinje prava magija, bez obzira na žanr. Volim tu agresivu i brzinu. Nikad nisam volio ska i taj neki mlohavi punk, volim taj čvrsti sound. To me smetalo kod svih tih današnjih punk bendova, jako mekani zvuk, lo-fi na lošu spiku, ekipa baš ne zna što radi. Jako lijepo je kad bendovi mogu to nadići sa bijesom i originalnošću, te nedostatke i sam time imaš to što imaš. Ja sam nekako to sve pomirio aspekte i produkcije da šora u pičku materinu i da ima taj sirovi edge koji danas po meni fali, a fali jer nije niti potreban. Svi imaju hrpu problema, jako su opterećeni sa svojim životnim sranjima i onda automatski, jebi ga, hoćeš nešto malo mekanije i slušati, e, pa u mom dućanu toga nema... U mojoj delikates tvornici, ha-ha-ha....

Ha-ha-ha... U pjesmi "Zarobljenik planete retarda" spominješ pijaču ispred tvog dućana...

ZGA: To mi je omiljena. To ti je taj koncept gdje si alien kome je na Balkanu netko oteo tvoj svemirski brod i nemaš drugu opciju kako se zabavit', nego dućkas, s lokalnim alkosima piješ i bariš konobaricu koja živi gore, zoveš ju da pije s tobom, a ona te odjebava jer si freak... Najbolja opcija aliena kome su ukrali brod je da pije ispred dućkasa, ha-ha-ha!

Jel' to ima kakve veze s Alfom? Onom TV serijom iz 80-ih? Pao je na kuću sa svemirskim brodom u onu familiju...

ZGA: Da, ali "Alf" je kapitalističko konformističko smeće, on voli toplinu doma, ne cuga....

Ali voli mačke...

ZGA: Kužim, da, dosta je zapravo autističan taj lik...

Dobro, to je samo bila moja prispodoba... Kroz vaše tekstove se nazire jako puno tih bajkovitih metafora, a ja to tako doživljavam da su iskonski vezane uz današnjicu... Jel' su ti Dr. Braun i Gregor Gerhard sugerirali na takvu viziju lirike? Ili je to tvoje spontano?

ZGA: Da i ne. Moje spontano i od Gregora Gerharda, on je rekao: čuo sam radiš taj bend, jebeno je, jel' ti mogu napisati par lirika?, a ja apsolutno. I lik je ubio. Njegove su "Josip Kraš" (u originalu "Životinjsko carstvo"), "Posveta" Davidu Ajku ljudi-gušteri i....

Čovjek u tijelu raka...

ZGA: Bravo. I to je to. I točno skužiš, svako je dao svoju psihodeliju i odličan kreativni imput unutar zadane vizije.

Vidiš, ja u prvi mah kada sam slušao materijal i pisao recenziju, nisam skužil da su to 3 različite osobe pisale tekstove... Baš se sve konceptualno pogodilo.

ZGA: Moj veliki atribut je da mogu uspostaviti užasno jako viziju koja je svima jasna i unutar nje se mogu kreativno izraziti, al' opet će biti ta cijelina. Mislim da je ovaj album to potpuno potvrdio: tri osobe koja pišu liriku potpuno se spojilo u koncept, EP koji funkcionira jebeno od početka do samog kraja. I lirički i glazbeno, ima tu malo blacka u riffovima, ja to jako volim, i dalje je to punk s malim pomacima u black, pogotovo na "Životinjsko carstvo" refren...

Junak naš - Josip Kraš...

ZGA: U grobu se okrećem s Josip Krašom. I ja se smijem... to kad okreneš na full gas, to tuca u pičku materinu, a ne onaj techno jebeni glupi...



Jel' se smije barem malčice pustiti u javnost tko se krije iza ta tri lika benda Planeta Užasa? Ti kao Zadnji Gospodar Atlantide, Preekooceanska nakaza na bubnjevima, a Legenda punka na basu...

ZGA: Ja ti to mogu reći vrlo jednostavno. Dvojica su okey likovi, a ja sam jedan od najomraženijih likova u Zagrebu i biti će svima jasno, ha-ha-ha-ha-ha....

Čekaj, kaj se to Milan Bandić digel iz groba?

ZGA: Pomješaj Tončija Huljića undergrounda, moć Milana Bandića i ikonu druga Tita. Dobiti ćeš tu mješavinu koja bi me mogla dobro reprezentirati opštem puku... Ali jaka zabava... Vidim se, imam 5 banki, fakat, mjuza mi je užitak, toliko volim raditi, toliko se zabavljam da svakome želim taj osjećaj u životu, nek si popije i uživa u životu, a ne da se jebe s glupostima...

Razmišljate li kao Planet Užasa o nastavku?

ZGA: Ne. Ali bitiće nastavak, sigurno. Ispalo je toliko dobro nadrkano da imam dosta dobar koncept koji mogu podijeliti za nastavak. Ovaj prvi EP se bavi užasima na planeti, a povratak na Planetu Užasa će biti da su te oteli alieni, koriste te kao kurvu, prodaju te po stanicama njihovim i čak je i to bolje od života na Zemlji, ha-ha-ha-ha-ha-ha... I to je nastavak, povratak na Planetu Užasa, to je taj koncept, otet s Planete Užasa, ono, razvaljuju te pipci, kraci po cijeloj galaksiji, ali to ti je okey, tak' da se zabava nastavlja, fantasy je uključen. Planeta Užasa se bavi zapravo samo s jednim konceptom: sadašnjosti koja nije uvjetovana ogorčenošću iz prošlosti i strahom od budućnosti. I tu počinje normalan život.

Hvala ti lijepo za ovaj interview!

ZGA: Bilo mi je zadovoljstvo.

Horvi zna tko je Zadnji Gospodar Atlantide, vjerojatno i određeni krug, ali mnogima nek' ostane i dalje nepoznanica tko stoji iza ovog benda sve do trenutka kada ne počnu svirati uživo, kao što je obećao van ovog interviewa. Tada će se mnogi iznenaditi, a oni kojima se dopao ovaj njihov EP zbog iznimno ubitačnog, brutalnog i ekstremnog hardcore punka kakvog nemamo u izobilju na ovom područjima, sasvim sigurno ih neće niti prepoznati pitajući se 'tko su sad pa ovi likovi'. Uopće nisu hardcore punkeri, ali ovdje jesu. Izniman luksuz najboljih vremena hardcore-punka kakvog produckcijski u 80-im i narednim epohama nismo imali.

horvi // 15/11/2021