home > mjuzik > In the Court of the Dragon

kontakt | search |

TRIVIUM: In the Court of the Dragon (Roadrunner Records, 2021)

Veliki hype koji prati ove metalce iz Orlanda još od trećeg albuma "The Crusade" (2006, USA no. 25, UK no.7) pomalo je počeo jenjavati. S ovime, već desetim u karijeri nemaju više šta dokazivati budući da su postali velecjenjena elita.
[  ]

Njihove redovito himnične pjesme napucane idealno odmjerenim riffovima Corey Beaulieu-a i vokalista Matt Heafyja udaraju tamo gdje trebaju u kontinuiranoj evoluciji benda koji se ne misli zaustaviti na hvalospjevima zadnjih 5-6-7 albuma s kojima praktički osvajaju one pozicije koje su nekad bile specijalizirane za sve rijeđe radove Metallice i Iron Maiden, mada žarko žele imati tu istu stadionsku masu auditorija do koje još nisu došli. Ne zaboravimo i Panteru. Mnogima su najbolji metal bend na svijetu i s time se ne treba šegačiti. Doduše, baš i nisam vidio u našim krajevima cure, dečke, stare babe i penzionere što odu u mirovinu s 30 i nešto, možda i malo više, da ponosito nose majice s njihovim natpisima kao primjerice spomenute vedete, ili Opeth, Motorhead, Korn uz one dvije najčešće, ah, da Ramones i svima omiljenu Sepulturu, pa nisam niti išao na njihov koncert u Tvornici na prvi april 2018. www.terapija.net/koncert.asp?ID=27847 i nemam neko osobito visoko mišljenje o njihovoj dobitnoj kombinaciji melodičnog deatha, metalcorea i thrasha.

To je u principu, iskreno govoreći sjajno odrađena glazba ne samo na ovome albumu, već i mnogo ranije s nebrojeno mnogo tehničkih vrlina bubnjara Alex Benta i basiste Paolo Gregoletta u nesumnjivo vrhunskoj produkciji Josh Wilbura, međutim ono što me kao diskofila smeta jest ta njihova savršenost i popeglanost poput hlača na crtu kada se muha razreže popola u želji da zasere štof i pognoji, kak' je Koja iz Đubriva rekao 'keep gnjojing on'. Režu kao britva u perfekciji nadmetanja poput Dream Theatre, čak imaju i progressive konotacije, a sve je to vanserijski miks onih starih In Flames i ugođenih akorda metalcore faze Bullet For My Valentine, odnosno Trivium u detalje prate formule izvrsnosti svako malo isporučivajući set best-of pjesama poput Novih Fosila ili Magazina s revnim kaleidoskopom fikcije u čijem je središtu, a što bi drugo moglo i biti, nego Covid-19 pandemija od koje nam je svima već tolika muka da nitko nema obzira prema njoj, na žalost. Fosili su se barem zajebavali na plitak rockerski način, a Huljić ih je imitirao i iritirao sa seljačkim arogancijama.



Evo, kako mi je radno mjesto da raznosim kojekakve dezinfekcijense, maske i ostale stvari, ljudi me svaki dan pitaju zašto to obavljam u gumenim rukavicama. Koji qrc ja tu glumatam, zašto nisam slobodan kao oni što se ne plaše ničega, pa to je samo obična gripa sazrijevanja 'gudeamus igitur', dodao bih, gadiš mi se idi v tur. Jest, u tome i poanta. Ovo je perfektan album kontekstualno strašnog benda koji ne dozvoljava nikakve, ma niti najmanje krive poteze. Sve je ovo čisti mainstream u standardima od prve do zadnje pjesme, a jednog dana kada će ga slušati nasljednici Thompsona, ovdje će naći jako mnogo idealnih riffova za skidanje premda su Trivium nekoć bili uistinu obećavajući bend perspektivnih momaka. Ne želim vas zavaravati s mojim mišljenjem o eteričnom pjevanju, sporom hodu bubnjeva, hibridnim zalogajima i komercijalnom strukturom pjesama koje su od A do Ž fantastične u onom pogledu da ih svaki, ma najseljačkiji radio urednik može bez ikakvog problema vrtjeti u eteru, klima u njima je idealno našpanana balansirajući između nježnosti i nasilja (naravno, sve je to inscenirano glumatanje), ali iskrenosti ovdje nema mjesta kao niti na novom Coldplay albumu "Music of the Spheres" kojeg sam poslušao iz čiste radoznalosti 'što su sad opet novog pokrali'.

Činjenica jest da se s Trivum nikad neću naći na istoj frekvenciji, izbjegavam je, ali to nikako ne znači da ovaj album nije dobar i ugodan za slušanje milijunima fanova širom svijeta.

Naslovi: 1.X, 2.In the court of the dragon, 3.Like a sword over Damocles, 4.Feast of fire, 5.A crisis of revelation, 6.The shadow of the abattoir, 7.No way back just through, 8.Fall into your hands, 9.From dawn to decadence, 10.The phalanx

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 19/10/2021

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Non Escape

DICHOTOMY ENGINE: Non Escape (2024)

| 17/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Liam Gallagher John Squire

Liam Gallagher John Squire: Liam Gallagher John Squire (2024)

| 16/03/2024 | terapija |

>> opširnije


cover: Violence Solves Everything Part II (The End of a Dream), EP

COMBICHRIST: Violence Solves Everything Part II (The End of a Dream), EP (2024)

| 16/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Files 01-12, compilation

MORGUE FILE: Files 01-12, compilation (2024)

| 15/03/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Sakati paun

DEMENTRONOMES: Sakati paun (2024)

| 14/03/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*