Bend iz Vilniusa (ima nekih navoda da su iz Kaunasa) koji se iz početnog depressive blackgaze/ pagan metala na prva dva demo rada objavljena 2015. godine bacio u usavršavanje tehničko-taktičkih poteza, čekao je punih 6 godina na realizaciju novih ideja. Prvo su u lipnju 2021. objavili "Šukės // Ramybės", netipičan EP/ mini album s dvije dugačke pjesme od po 13-14 minuta, a onda nedugo zatim i ovaj album od skoro punih sat vremena što se pokazuje isuviše dugačkim. Čini se da ovi Litvanci ne mare mnogo za klasičnu estetiku sludgea kao žanra. Nije ih briga za zvuk gitare Domantasa koja je zveckava parada u niskim štimovima; ovo se ustvari doima vrlo originalno i unikatno poput funk gitare u metalu koja šiba riffove kroz težak i mračan filter distorzije u kombinacijama bubnjarskih blastbeat galopa Mantasa sklonog i ka skretanjima u vrlo lagane intervale na kojima se zasniva čitava struktura. U tom zvučnom pogledu su vrlo neobični i nepitični, usporedivi tek tu i tamo s portugalskim Vaee Solis, talijanskim Forgotten Tomb i odavno nepostojećih švedskih Lifelover, no istini na volju, niti jedan od njih se nije usuđivao raditi ovako dugačke pjesme što u slučaju Deprivacije motiviraju na postupno predavanje mazohističkoj monotoniji. Druga stvar koju je na slušanje malo teže dokučiti jest osorno vrištanje frontmena Faustasa na litvanskom jeziku. Njegove ekstenzije crust disonantni u bariton registrima mogu komotno navesti da je riječ možebitno o engleskom, odnosno o vokalnoj interpretaciji koju je ionako posve nebulozno razaznati bez priloženog libreta kojeg nema, pa se onda samo valja prepustiti toj semantici. A kad je već o tome riječ, jedino što se može saznati iz naziva 5 kompozicija jest, ovako po redu - "Nematoma ranka" (nevidljiva ruka), "Nesibaigiantis laukimas" (beskrajno čekanje), "Adatų takais" (igleni putevi), "Nevladomas protrūkis" (oslobođena epidemija) i "Alsavimas" (disanje) s velikom vjerojatnošću da je ovo neki konceptualni album o aktualnoj pandemiji, cijepljenju i svim tim gombanjima oko nje.



Karakteristika kompozicija su ujednačene sheme izrona iz adekvatnog riffa, taktiziranje s ritmikom u apatijom okupanoj atmosferi dugotrajnih repeticija, koji puta i na pragu doom disonanti, ali ima i klasičnih black metal faza, te obaveznih završnih psihodeličnih vijuganja koja dodaju još mračnije dekoracije na turobno tmurnu atmosferu. Jedini izuzetak je kratka "Adatų takais" koja može proći i u fahu black-punka. Dvije posljednje pjesme ulaze mjestimično i u post-black/ post-sludge reference gdje se gitara ukazuje i sa staccato ambijentima, a bas Karolisa plete melodično vijugave utore kao da je u nekim momentima uhvatio fretless bas gitaru. Poslušaju li se prethodna izdanja, ovo se doima daleko najboljim radom ovog benda čije ime i na hrvatskom kao i na litvanskom ima isto značenje - uskraćivanje ili namjerna zakinutost.

Naslovi: 1.Nematoma ranka, 2.Nesibaigiantis laukimas, 3.Adatų takais, 4.Nevladomas protrūkis, 5.Alsavimas

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 06/09/2021