Svaki pravi goričar, vinogradar i podrumar prije berbe žustro prazni stare zalihe vina da bi oslobodio lagve, brenke, bačve i ostale mertuke za novu berbu. Tu se zna naći jako dobrog, ali i neugodnog vina koje je ciklo, al' kaj sad, treba ga potrošiti i šteta ga je za ispeći jer od recimo 50 litara jedva da se dobije 2-3 litre rakije. Još uz pomoć jedno par kila cukra more se nacediti i do 5 litri, zavisno kak' se peče da curi tanka nit poput konca, a još bolje ako kaplje, onak na 'žaru' bez prejakog ognja. Proces destilacije je starodrevni običaj sjevernog dijela Hrvatske i u njoj zaista ima pravih majstora od kotla koji i najlošije vino i trop sirovinu mogu pretvoriti u vrhunsku rakiju, tam sa certifikatom, a da pojma nemate od čega je nastala, no ovo nije priča o takvom prirodnom kemijskom procesu, već o unikatnom bendu iz toponima Presečno smještenog negdje u Hrvatskom zagorju, rekel bi z nekog brega između Varaždina i Ivanca, a moguće i malo južnije. Postoje od 2015. godine i sviraju sasvim normalno opaki grindcore sa spikom koja također normalno dolazi nakon nekoliko demižona vina, a tu je i engleski jezik uključen više nego hrvatski, a začudili bi se, nema kajkavice.

Znači, bend je lokalnog izričaja s ozbiljnim pogledima i afinitetima, ne podliježe zavičajnom rakursu folk glazbe i nikako ne ferma "Volim ja Jožeka" i "Vužgi ga Blaž", mada je ikonografija daleko bolja, jezgrovitija i točno ciljana na efekt maliganskog raspoloženja što ne znači da su im pjesme isključivo pijanog i rastresenog karaktera. Premda nemaju neku osobito bogatu diskografiju, a ovo im je četvrto izdanje, njihove pjesme su opravdano kratke poput ranih Napalm Death i domaćih legendi, Hađovih Patarena: iznose tek nepunih minutu vremena s jasnim, 'pop' gabaritima - 2-3 sekunde instrumentalnog uvoda, 15-ak sekundi kratkih i jezgrovitih stihova, pa refren, kraći intermezzo od 5-6 sekundi i gotova stvar. Nema se tu što filozofirati kad se pije gemišt. Zavisno o vinu, a ono lupa puno jače od pive, pa zato i skladbe moraju biti kratke da ih se zapamti.



Dobra stvar njihovog stila jest da nemaju repeticija ignorirajući klasičan šablon, a ovdje čak imaju jednu zgodnu zajebanciju s uvodnim "Intro + scum" u trajanju od čak 2 i pol minute s nekim elektronskim songom za djecu koji iznosi oko 40-tak sekundi, međutim nastavak je brutalna pržiona o pedofilskoj bagri koja citira Bibliju. "Sadistik" je hit o raspadu moralnih vrijednosti i paralizi, a "You don't matter" s tromijim sludge početkom konstruktivna kritika bogatim gadovima za kojima nitko neće plakati. Ovdje su Gemišt kroz nepunih 6 minuta sasuli grindcore session ekstremnim bubnjarskim topotima, fiksiranom gitarom s mnogo riffova u različitim varijacijama, te dva paralelna vokala; jedan u growlu, a drugi u crustu. Niti govora nema o nekoj bedastoći ili zafrkanciji. Zvuk je odličan, a bend je jasno angažiran za dobrobit čovječanstva, nikako protiv njega. Taman kako i treba u 21. stoljeću.

Totalno brutalno i ekstremno u žanru, prilično čisto, možda teže razumljivo, ali svakako iznenađujuće i ohrabrujuće, čak i s ponekim komercijalnim medikamentom u ovakvom duhu. Obavezno uzmite Gemišt ako volite jače maligane od Piva. Ne traju dugo i nisu zamorni, dapače, zabavni su u uvjerenjima.

Naslovi: 1.Intro + scum, 2.Sadistik, 3.You don't matter

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 24/08/2021