Dosta me zbunilo, a pretpostavljam da će i vas činjenica da ovom osječkom četvercu na bandcamp stranici pod tagovima stoji black metal uz još dodatak heavy i thrash. Očekivala bi se blastbeat rešetanja, gitarska tremola, mračna atmosfera i svakako, niski štimovi, međutim, od svega toga dobije se vrlo malo. Izglednije jest da bend u ideji ima takav zvuk, no kako su sami snimili i producirali ovaj debi album, on je na njihovu ruku ispao tako da više ostavlja dojam hard-rocka nego li metala. Zvuk je tanan i krhak, čist i isuviše umiven bez potrebne prljavštine i naglašenih distorzija, osobito ako se već ciljao black kakav su imali djelomice na prvom EP-iju "Aryan Heretic" (2019), ali im je zato svirka kompaktna, uštelana i uočava se da su vrlo dobro tehnički potkovani svirači; trojica njih imaju učešće u Rocky Bluesboa, a osim toga su i vokalisti međusobno se izmjenjujući u vodećim rolama. Također se osjeća da osim temeljnog, uglavnom oldschool metala, bolje rečeno hard-rocka imaju afinitet i ka bluesu i rocku, a u ponekim dionicama i AOR-u s fuzijama funka. Dakako, da je materijal prošao kroz miksete i studijsku tehnologiju nekog specifičnog meštra koji bi im nafilao dodavši štošta toga, ovo je moglo sasvim drugačije funkcionirati, no ovdje nije pretjerani naglasak na zvuku i stilu koliko u konceptu, fabuli i lirici. U principu, lirika je ta koja vodi black metal priču svedenu na nacionalnu satiru s jasnim političkim komentarima i kritikama. Sedam pjesama je na hrvatskom, pet na engleskom i jedna na njemačkom cerekajući se stočnom sajmu na crvenom tepihu Trga Svetog Marka gdje se već četvrt stoljeća licemjeri i lihvari nadmeću štosevima kako će što sofisticiranije prevariti gologuzi narod svojim amandmanima i odlukama. Taj zaokruženi kontekst djeluje poput konstruktivne humoreske prikazujući pojedinca u sistemu, njegova razmišljanja, kritike i frustracije s obzorom na prošlost i sadašnjost bez nekog optimizma za budućnost lamentirajući, dakako sasvim razumljivo i prihvatljivo europskom i svjetskom življu što se to markantno pesimistično dešava u "Kraljevstvu Arwatskom", da "Ubojstvo na ulici" dođe kao 'dobro veče', a 'kad zora sviće - krvoproliće bit će'. Tu se smjestila i cinička obrada Thompsona "Ne varaj me" 's cjepivom/ mjerama u rukama', prava crna "OTK" ('Ovisna, Tiranija, Krvatska'), da bi se eksplozija ironije zapečatila epskom "Vitezovi MOL-a" šegačinom na himnu Bad Blue Boysa "Dinamo ja volim", narafski od Pipsa gdje stih 'sveto ime INA MOL' namjerno aludira na 'sveto ime Dinamo' nadovezujući se s izvitoperenim stihovima "Još Hrvatska ni propala" konvertiranim u 'Jer Hrvatska je propala dok vi živite/ Hura! Nek se ori, korupcijom pokori/ Hura! Nek se ori, mito neka govori'.



Tekstovi na engleskom su hiroviti, ali posve jasni i direktni nadodavši inozemnom auditoriju kroz zajebanciju o svim ograničenjima, nepravdi, takozvanoj demokraciji, a i samoj spoznaji da nema odmora dok traje osvajački pohod. Imaju slobodnu provokaciju soundtracka hrvatskog, ma i balkanskog života koji nas je bezbroj puta razočarao s Markovog trga i Pantovčaka tako da je odavno jasno kome treba preodgoj i preusmjerenje, a to sasvim sigurno nije narod Arwatske.



Nije ovo ni black ni thrash, ima malo metala u tragovima, ali je zato jako snažno i zabavno lirski potkrijepljeno u crnom humoru i sarkastičnom realizmu taman za navedene žanrove. I ak' malo bolje pogledate priloženu sliku, prvi član s lijeve strane ima majicu Burzuma. Zapaliti će sabor u žaru, true norvegian, pardon, istinskog slavonskog OLT (osječka ljevaonica i talionica) metala. Naslovi: 1.Jutarnja slava, 2.Kraljevstvo Arwatsko, 3.Treasonable doubt, 4.Permanence denied, 5.Ubojstvo na ulici, 6.Nuklear dschihad, 7.Ne varaj me (Thompson cover), 8.OTK, 9.Krvolok, 10.Indifference reigns, 11.Vitezovi INA MOL-a, 12.Journey to the west, 13.Fuck you I'm going insane

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 20/08/2021