home > mjuzik > Reset

kontakt | search |

CARIVARI: Reset (No Good To Anyone Productions, 2021)

Novi četverac iz Nice predstavlja se na ovome debiju u snažnoj spregi industriala, hardcorea, elektronike i grindcorea. Kažu da im je cilj bio spojiti crossover Ministry s furioznom snagom Full Of Hell (američki grindcore/ powerviolence bend iz Ocean Cityja). Nekih jasnijih biografskih podataka za sada ne daju, ali itekako se naslućuje da imaju štošta iza sebe u tko zna kakvim bendovskim varijacijama, stilovima i žanrovima jer je evidentno da ovakav album i glazbu nisu mogli napraviti početnici.
[  ]

Kombiniraju analogni i digitalni zvuk koristeći klasičnu postavu (bubnjevi, bas gitara, synth, gitara), nemaju frontmena (na grčevitim hardcore vokalima se izmjenjuju gitarist Manuel Neyssensas i bubnjar Antoine Cayol), a sva četvorica se bave i programiranjem koje često ubacuju bilo kao sporedne ili vodeće elemente u 11 autorskih kompozicija. Samo ime benda na francuskom znači galama, a kao takvo, zvuk im je bučan i nasilan s podjednakim omjerom metala i hardcore punka, dakle, više zvuče američki nego li europski. Gitare se uglavnom drže tendencija riffova s vrlo rijetkim solističkim izletima jer se ide na šus i groove, tek povremeno zakovitlaju poneku staccato dionicu, dakako u dark ambijentu poput naslovne teme "Reset" koja dođe kao završnica albuma s jasnim ideološkim stavom prema apsurdu današnjice u kojoj osim politike glavnu riječ vodi binarni svijet, dehumanizacija i općenita populacija koja niti ne razumije da je fizički oduzeta od bilo kakvih aktivnosti i kreativnih procesa u smišljenom paklu organizacije.
[ Carivari ]

Carivari   © 2021

Upravo u toj pjesmi prisutni su na pratećim vokalima Aymen Roll (Stupeflip), Dorian Caione (iz stonera Spiralpark) i Julien Coppo (gitarist Wormsand i Clystone), relativno friškiji francuski glazbenici kojima nije bilo teško sudjelovati u ovome pozivu zapečativši beskompromisan učinak benda koji ne koketira previše s retro ostavštinama. Od samog uvodnika "Trapped between 2 mirrors" u modernom grindcoreu što zazvuči koji put poput mathcore neuroza The Dillinger Escape Plan s nekoliko breakova i elektronskih dodataka odmah se prelazi u političku diskusiju "Democratic rape" s gostovanjem Pierre Martineza na francuskim naracijama, još jednog iz nove plejade krenuvši iz tromijih sekvenci u žustro mljevenje s hardcore-punk fluidima, dok je "Earth's veins" ulazak u tromiji programatski industrial, taman na nivou Ministry sa svim potrebitim medikamentima uključujući i psihodelične sekvence, kao i elektronske finese. Tu se razabiru i neki dirljivi trenutci s finim, humanističkim tkanjima.



Singl "There won't be answers" je najmoćniji komad pun rešetanja u prvoj minuti prešaltavši se u tromiju brzinu, da bi otišao u posrnulo psihodelično devastiranje. Aranžmanski je učinjen svojevrstan presedan očekivanja, ali je finiš dostatno urnebesan, no to izgleda bendu nije najvažniji faktor. "Smithereens" je još jedno tromije brujanje s učestalim hardcore izbojcima naglašavajući svjetski nered, "Danse macabre" se upušta u eksperimentalni pasos prožet bubnjarskim anomalijama i govornim samplovima, može se reći da je kaotičan psycho instrumental najavljujući naizgled komotnu industrialku "Reject them" s neočekivanim techno-gabberom u završnom dijelu koji može odvesti i do Atari Teenage Riot bjesnoće.



Zadnji dio albuma su karakteristične industrial-metal/hardcore kreacije "Faithful life" poškopljena elektronikom, dovitljivo sročenim breakovima, govornim samplovima što mnogo duguju opresivnom mračnjaštvu Cabaret Voltaire, pogotovo u najduljoj temi "Empty shells" impregniranoj synthovima i mnogobrojnim elektronskim efktima po kojima se uočava da su mnogo radili na produkciji i dinamici, te odvajanju od stereotipnih klišeja. To nije komunikativna stvar, ali je vrlo zanimljiva postavljajući neke nove principe snažnog 4/4 ritma u poprilično dugačak gabarit (skoro 6 minuta), odnosno, pronalaze nove mogućnosti izražavanja. "The dancing plague" vraća u groove elan sa zavijutcima na relacijama djenta i nu-metala što nimalo nije loše u ovakvoj mješavini stilova.

Općeniti dojam kojeg ostavlja ovaj debi je potraga za originalnim izrazom i napretkom ovakve crossover glazbe. Minstry su ovdje nedvojbeno glavni uzori, samo ovi Francuzi imaju osim daleko ljuće energije i mladost sklonost eksperimentalnim egzibicijama ne zadržavajući se u predvidljivim Jourgensenovim minimalističkim kalupima. Prijatno su iznenađenje ukoliko preferirate starog i neumornog đankija koji već najmanje 15 godina tvrdi da se povlači iz glazbe. Ovo su mu u određenu ruku nasljednici što podižu njegov renome na modernu razinu 21. stoljeća s novim stilskim atributima.

Nepotrebno je nagađati što će dalje biti s ovim Francuzima, ali gotovo sam siguran da ih barem u početku neće primijetiti niti Ministry publika, a kamoli Marilyn Manson ili Nine Inch Nails kojima bi ovakva nova doza injekcije itekako trebala za osvježavanje žanra.

Naslovi: 1.Trapped between 2 mirrors, 2.Democratic rape, 3.Earth's veins, 4.There won't be answers, 5.Smithereens, 6.Danse macabre, 7.Reject them, 8.Faithful life, 9.Empty shells, 10.The dancing plague, 11.Reset

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 03/08/2021

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Ravnoteža

ŠARENA POJAVA: Ravnoteža (2021)

| 23/09/2021 | horvi |

>> opširnije


cover: Dark Matters

THE STRANGLERS: Dark Matters (2021)

| 22/09/2021 | horvi |

>> opširnije


cover: Vročinski val

MATEJ KRAJNC: Vročinski val (2019)

| 21/09/2021 | horvi |

>> opširnije


cover: Konjokradica

KAJ BOJ DJ ZDENA: Konjokradica (2021)

| 20/09/2021 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: This Will Leave A Mark

THE CHUCK NORRIS EXPERIMENT: This Will Leave A Mark (2021)

| 20/09/2021 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*