Zlatna serija je bila čuvena edicija stripova iz Gornjeg Milanovca koja je zajedno s Lunov Magnus Stripom objavljivala tokom 70-ih i 80-ih uglavnom talijanske crtaće, tvorce mega poznatih junaka Zagora, Komandant Marka, Teks Vilera, Kapetana Mikija i inih, dok je ova drugospomenuta edicija bila namijenjena Velikom Bleku, Malom rendžeru, Džudasu, Ken Parkeru (jedno vrijeme i Zagoru), a kasnije i Mister No., Marti Misteriji, Dilan Dogu… Te serijale sam svojevremeno kao osnovnoškolac u periodu cirka 1974-1981 redovito kupovao i sakupljao uživajući u svakoj epizodi, svakom stripu, pa i dodacima jer je primjerice Komandant Mark redovito imao 66 stranica nakon kojih je bio obavezno umetnut Tajanstveni Alan s vjernim Grofom i Šniclom. Izuzev Mister No-a, Martija i Dilan Doga koji su bili stacionirani u suvremeno doba, svi preostali junaci su iz epohe kada se Amerika borila praktički po šumama, gorama, pustinjama i prerijama s mrskim britanskim Crvenim Mundirima, kolonizatorima, Indijancima, kojekakvim barabama i vandalima od pionirskih osvajanja, preko građanskog rata, sve do klasičnog Divljeg zapada u kome su vodeću ulogu imali Teks Viler, Mali rendžer (Kit Teler) i Džudas, pinkertonov specijalni agent.

Kutinski bend Los Kozmos je nakon prošlog albuma "Čudno sjeme" (2019) www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30082 odlučio prekinuti rad, ali taj hiatus je trajao svega godinu dana. Ponovno su se skupili i s novim elanom ušli u gotovo kompletan remont stila, a bome i zvuka kojeg su sasvim opravdano nazvali imenom ove legendarne strip edicije koja je prikazivala gerilske borbe i okršaje. Ovdje su, vauuu, prišli čvrstoj instrumentalnoj rokačini sa surf elementima i jazziranom potkom kroz samo 3, ali vraški opičene kompozicije. Odmah u startu dolazi "Dio" od čak punih 9 minuta s odvaljenim početnim rock riffovima, bluesersko-jazzerskim staccatima u brzom tempu evocirajući upravo tex-mex salone (salune, prašnjave kaubojske birceve) Divljeg zapada i vremena Teks Vilera (a i Malog rendžera i Kapetan Mikija i Džudasa) gdje su tučnjave, ispijanje whiskeya (Mali rendžer je samo pio mlijeko i vodu), žderanje ogromnih bifteka debela 3 prsta s gomilom pečenih krumpirića, pucanje u klaviristu, krađa konja, revolveraški dvoboji, napadi na diližanse, poštanske kočije, vješanja bez imalo grižnje savjesti, pa mnogo lijepih žena (rendžerova je bila Klareta), a nekih manje lijepih, no odrješitih poput Ane 4 Pištolja, ljubimice najbrkatijeg rendžera Frenki Belevena (s ogromnim rasta-dread brčinama od gotovo pola metra) bile obavezni dio cjelokupnog dekora. Kroz pjesmu se točno osjeti taj duh starog Divljeg zapada kao da su Los Kozmos baš bili u njemu akteri naglašavajući akcijski dio fabule da bi tek nakon 4 i pol minute prešli u sentimentalniji segment poput ambijentalne post-rock dijafragme s višeslojnim gitarama u sporijem tempu koji je u završnom dijelu podignut ponovno na dinamiku dovedenu skoro do hard-rock frakcija slobodnim šetanjima. Zadnjih minutu zvuči poput Partibrejkersa na r'n'r potenciji.



"Ime dilera" počinje odvaljenim rockabilly tretmanom s mnogo surf-blues staccata, stalnim ritmičkim previranjima i energičnim izbojcima, a sve to u nevjerojatno uređene, prve melodične 2 minute. Središnji dio je ponovno laganiji i atmosferičan poput recimo Teks Vilerove analize nekog događaja kojeg treba razriješiti uz whiskey, cigarete i pečene bifteke, a pri tome nekome i zapaliti 'bicikl' koji u to vrijeme još nije bio prikladan jer su konji bili glavno prijevozno sredstvo. Ah, šta je zapaliti 'bicikl'? To je Vileru bila omiljena metoda da razveže jezik nekoj barabi. Prvo ga je izlemao, pa pošto ništa nije htio reći, onda ga je zavezao, skinuo mu kaubojke i zapalio šibicu između nožnih prstiju, ha-ha-ha! Pa da vidiš kako se onda priča odmah mijenja… Nakon evidentnih podataka kreće se u akciju, sjeda na vjernog konja, uh, zaboravih kako se Vilerov zvao, ali sjećam se da je od Malog rendžera bila kobila Crna Munja, te se galopima hvata dotičan razbojnik u ostvarenju pravde i zakona svođenjem na čistac. Taj završni dio ima ponešto i od ranih ZZ Top s početka 70-ih kada su bili u najoriginalnijoj fazi…

"Čovjek s tisuću lica" je baladičnog raspoloženja valjajući apreggio staccata u oktavama s naglašenim drugim dijelom koji prelazi u riffove što ih Los Kozmos do sada i nisu osobito rabili, a kompleksnost koja je utkana opet zbori novu avanturu o nekom prevrtljivcu kome treba zavinuti šiju. Lukav je to mutikaša koji opaprči vizurom, ponašanjem i dovitljivim štosevima u osnovnoj nakani prevare, a takvih, kao i danas ima na gomile. Ova kompozicija od starta u prve 2 minute najviše podsjeća na ranije im radove, međutim kasniji rasplet stiskom na distorziju sasvim mijenja spektrove energičnim dramatizacijama, doduše repetativnih sekvenci svaki puta premazanih izletima u rock solaže i melodične minijature majstora Nika koji se uistinu odvažio u ovoj novoj reinkarnaciji postarati za punokrvni zvuk i sadržaj bez nekih komplementarnih zafrkancija kakve bi mnogim vrsnim gitaristima pale na pamet da se pretenciozno iživljavaju u solističkim intervencijama.

Ovo je svakako jedno jako ugodno iznenađenje od remonta i potpuno osvježenog stila s mnogo energije i svirački vraški napucanih sekvenci gdje se ima zaista mnogo toga za čuti i doživjeti. I produkcija im je daleko bolja, bubnjevi Igora Kvrgića su konačno naglašeni, a basovi Marijana Krigera Pavličića drajverski piče kroz raznolike obligacije u ponekad jako dobro naštelanim, modernim konfiguracijama sa zvukom koji dolikuje i punku i metalu i rocku, onako, pomalo funk-metal/post-punk (kao da je produciran bas Damira Košpića s prvog Boa albuma snimanog kod pokojnog Tinija Varge u Švedskoj), ali idealno sjedaju i pašu ovoj sasvim novoj zvučnoj slici benda koji okreće novo poglavlje s čime mogu biti u potpunosti zadovoljni da su ostvarili 'tour de force' dosadašnje karijere.

EP ima potpuno jasnu priču o nekadašnjem Divljem zapadu koji još uvijek vlada u izmijenjenim varijacijama ne dozvoljavajući gerilske okršaje smatrajući ih nakaradnim izbojcima ekstremista, ha, a dok konjokradica danas plati pišljiva 52 milijuna kuna za obeštećenje mnogih zlatnih, sada već i istrošenih raga, te dobije samo 6 i pol godina zatvora, to se smatra uglednim biznismenom kome će iza rešetaka biti podjednako dobro kao i na slobodi zazivajući svetu Mariju da se ovaj svijet urotio protiv njega koja će mu nakon 2-3 godine svakodnevnog obreda krunice od po jedno najmanje 10-ak puta dnevno dati oslobađajuće okolnosti zbog primjerenog i čednog ponašanja. Kad je George William Bush, američki predsjednik od 2001. do 2009. (nakon Bill Clintona, a prije Barack Obame) htio potražiti svoje korijene u ostavštini prošlosti da se pohvali javnosti iz koje ugledne loze dolazi saznao da mu je predak bio obješen kao konjokradica upravo u vrijeme Divljeg zapada, odustao je od tog poduhvata.

Ovi dečki iz Kutine znaju svoj zanat i nemaju se čega plašiti, napravili su gotovo pa remek-djelo od svirke i vrlo kratkog, ali fantastično uređenog koncepta o neredu zapadnog dijela majčice Zemljice a da nisu niti jednom uporabili neku lošu vibraciju. Slobodno bih rekao, ovo je instrumentalna kaubojada na moderan način bez ikakve patetike i John Wayneovih glumatanja.

Naslovi: 1.Dio, 2.Ime dilera, 3.Čovjek s tisuću lica

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 24/07/2021