INFINITY LAND: Honest Candy, EP (The Ghost is Clear Records, 2021)
Ovo je ljetni album po mom guštu. Taman za onaj period između 11 ujutro i 6 popodne kada su vrućine tolike da nitko sa zrncem pameti ne bi ni pomislio na izlazak vani. Pritom ne mislim na neku finu muzikicu kao ljetni đir uz koji ćete tu večer neobavesno časkati u kakvom beach baru na obali, već na onaj ozlojađeni gnjev nas dnevnih tipova koji u ovo doba godine gubimo pola dana na bivanje u strogo klimatiziranom prostoru. Ovaj EP je grintav, i mrzi svijet oko sebe. Prvjenac američkog noise rock sastava izišao u maju ove godine, i na svoje četiri pjesme ima neke neugodnosti koje bi htio sa vama podijeliti. Preferirani žanr je Noise Rock sa blagim uplivom Sludgea, i balansira kao srednja točka između rudimentarnosti Brainbombsa i čiste sirovine Rectal Hygienics. Digitalno izdanje je name your price na bandovom bandcampu dakle odma jedna ocjena više, mada mi iskreno ni ne treba neki poseban motiv da ovakvoj krlji pjevam osebujne laude.
Prva pjesma 'Insect fingers' odma udara bez ikakvog intra ili mikrofonije, bolni uzvici kao da slušatelju pokušavaju prikazati agoniju u kojoj se vokalist nalazi, pretpostavljam jer mu se pokvario klima uređaj ili neka slična sezonalna golgota. Beskompromisni napad na uši koji stoji kao testament činjenici da i alt-rock može biti itekako i žestok i težak, a da pritom nema potrebe isuviše prelaziti u metal vode. Muzika idealna za mučenje samodopadnih hipstera dok im servirate pivo koje nije craft u vašoj kućnoj tamnici. Muzika uz koju bih osobno bez pardona mogao autom uletiti na rejv u sklopu one-man eugeničkog projekta protiv konformističke srednje klase. Ukratko, adolescentske buntovnice ne moraju tražiti loše dečke da bi vršile inat tatici, ovaj album i masturbacija su sasvim dovoljno da vaši religiozno indoktrinirani roditelji zovu egzorcista i sanitarnu službu.
'Flight of the zodiac' je laganija utoliko što je bas gitara nositelj pjesme, no i to traje pola minute nakon kojih se napad na vaše slušne organe nastavlja nesmiljenom žestinom. Osobno, to što ne posežu sa brzim tempom je plus kod mene, i ove dvije prve stvari prolaze u teškom, sporom ritmu, što opet igra na duga ljetna popodneva kada vrijeme prolazi puževim korakom, a od isparavanja se u daljini vidi pustinjska oaza na kojoj teroristi upravo obezglavljuju stranog novinara.
'Harvest Lane' isto ide laganije u odnosu na prvu pjesmu, težina doseže svoj vrhunac, i uz iznimku krešenda koji je kao preko one stvari odsvirani blast beat, održava sludgerski intonirani pristup žanru. Moj osobni odabir za pjesmu kojom bih dizao živce starim hipijima u svojoj lokalnoj birtiji, nakon čega bi žurili pustiti kakav Yes ili neko slično uhu ugodno sranje. Ovo svira dok ubojica iz Zločinačkih Umova, u svojoj modificiranoj radionici, uz popratne vriskove komada još uvijek živo tijelo dvadeset i nešto godišnje Rachel.
Epilog albuma, pjesma 'The sky is laughing at us' je brži komad sa više standardnim noise rockom, koji pri polovici pjesme usporava i čak na momente baca lagano, ali samo lagano- na stvar 'Hod' od Distorted Ponya, samo nije toliko finesiran.
U svakom slučaju savršen soundtrack za vaše prvo od nadam se mnogih serijskih ubojstava, spolnih devijacija i drugih vidova nekonvencionalne artističke ekspresije. Dijapazon potencijalnih slušatelja varira od slobodoumnih pankera do ljudi kojima je 'In Utero' najdraži album Nirvane. Jedva čekam dugosvirajuće izdanje.