Amerikanci čiji prvi album sada imam radost slušati uistinu rade zanimljiv miks svega i svačega. U zadnje vrijeme sam zakačen na svaki bend što ima neke veze sa Deathspell Omega jer mi je, iskreno, to vratilo vjeru u čitavi žanr. Ekipa je iz Feral Lorda, mada bubnjar iza sebe ima takvu diskografiju da bi mi trebao A3 papir samo da pobrojim to sve. Album je izišao za I, Voidhanger Records, koji u svom rosteru ima pregršt dobre glazbe; Prometheus, Oros Kau, Ysengrin, Spectral Lore, Thecodonition, samo da nabrojim neke. Svakako label vrijedan čekiranja jer više furaju neke drukčije bendove od standardnog drljajućeg black metala. Album otvara intro 'Corpus', nakon koje slijedi 'Transcending the Veil' koja nakon laganog uvoda kreće sa bolesnom atmosferom bez ikakve potrebe za previše blastova ili nepotrebnog izdrkavanja sa tremolo gitarama. Mračno, grandiozno, zasad super. Ono što odmah upada u uho su bubnjevi, koji kao da su uzeti sa kakvog goregrind izdanja. Zanimljiv combo jer uistinu paše, bar po mom mišljenju u ovaj hibrid disonantnog deatha i blacka, i ne zagušuje cijelu stvar, kao što ni nema onih iritantnih click-click bubnjeva nakon kojih bi u normalnim okolnostima odmah gasio album. Disonantni dijelovi u kombinaciji sa sporim grandioznim dijelovima možda i neće biti za svakoga, ali ako volite Portal ili Mitochodrion ovo bi vam trebalo leći kao Euronymousu čakija u potiljak. Svako malo izmjena, iz žeščeg u atmosferično i to odrađeno vrlo dobro. Odličan početak. Idemo dalje.



'Nexious Shapeshifters' nastavlja manje više gdje je prva stala, uz malu opasku da bi ipak pristajala još jedna gitara da upotpuni zvuk, no bend to i više nego kompenzira nastavkom u malo više death metal štihu, nakon kojeg slijedi sumanuti blast, koji opet više duguje death metalu, ali i on vrlo brzo prelazi u jedan atmo dio koji razbija tu monotoniju u koju su upali mnogi death metalci. Te izmjene mao atmo, malo furioznog deatha privode pjesmu kraju. 'Qabbalistic Conjoining Existence' se drži zadane formule, malo deatha, malo disonantnog blacka u death ruhu, uz jedan sporo grobarski dio pri početku pjesme koji daje malo raznovrsnosti i tako razbija monotoniju. Dio se razvija sve dok opet ne krene kaotična deračina prekinuta tek na momente tim, malo sporijim dijelovima. Ova stvar je dosad najviše atmosferična mada se to na prvi pogled ne bi čulo. Kaos, najbolja riječ koja opisuje ovaj album. Sve je ukusno posloženo, i svaki dio ima svoje mjesto.

Stvar 'Animus' je ambientalni intermezzo, nakon kojeg slijedi 'Invocations Apprehension' , po meni jedna od boljih na albumu, dok nakon kratke 'Nomen' koja je isto intermezzo, ide još jedan highlight ovog albuma: 'Tetrahedon Quartz'. Kaotična beštija od stvari koja melje sve pred sobom. Još dvije stvari, 'Manifesting Rites' i 'Nebulous Ceremonial Temple' neću kvariti jer želim ostaviti nešto i da otkrijete sami.
Sve u svemu odličan album pun raznih utjecaja, istaknuo bih bubnjeve koji nisu standardni black bubnjevi nego, zbog više goregrind zvuka savršeno pašu uz ovaj dublji death/black zvuk od standardnih morrisound sranja. Preporuku sam napisao u uvodu, dakle ako volite sumanuto, bolesno, disonantno, ali bome kvalitetno odrađeno, ne gledajte dalje već poslušajte ovaj interesantan album.

Tracklist: 1. Corpus, 2. Transcending The Veil, 3. Nexious Shapeshifters, 4. Qabbalistic Conjoining Existence, 5. Αnimus, 6. Invocations Apprehension, 7. Nomen, 8. Tetrahedron Quartz, 9. Manifesting Rites, 10. Nebulous Ceremonial Temple

ocjena albuma [1-10]: 9

marko šiljeg // 27/05/2021