MATEJ KRAJNC IN SUŽNJI SENDVIČEV: Antropoid (Nika Records, 2015)
Bio je ovo treće i završno izdanje Mateja sa Sužnjima Sendvičev koje je praktički isto poput prethodnog "Vse pesmi so tihe" (2014) www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=19233 samo s dvije bitne razlike. Jest, ovdje se uz kompletan materijal nalazi još pridodana jedna pjesma - veseli country-rock "Jesen", tako da ih ima ukupno 11, no sve su one ponovno revitalizirane godinu dana kasnije za slovenski Nika Records i namjenjene radio stanicama u još jednom pohodu na medijski eter.
Inače, ovo je prerada njegovog sjajnog, istoimenog prvog autorski kompletnog albuma iz 2002. www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30400 nakon što je s Agencijom Rokenrol ostvario također zavidne privilegije slovenske kritike, a i ponešto medijske pažnje kao novi izvođač kome će trebati još dosta godina da izađe van dežele. Originalni album je imao 12 komada (nedostaje samo "Marija"), a spram albuma sa Sužnjima Sendvičev realiziranog godinu dana ranije znatno je promijenjen poredak kompozicija kojim se stvorio ponešto primamljiviji dojam plesnog soft-rock/ country bluesa. Da ne ponavljam sve ono što sam još ranije spomenuo u kontekstu oba albuma, samo bih pridodao nekoliko opaski. Drugačije ovaj album, premda je bendovski, funkcionira recimo 2015. od onih Matejevih početaka s akustarom tamburom, to je jasno, no i lirika više nema snagu melankoličnog mladića, već samo njegovo prisjećanje na vrijeme s početka 21. stoljeća. Jer, danas je bezazleno ovdje mnogo stihova, posebice neoprezni 'kdo ljubi zimo' u završnoj baladi-stiskavcu (sentišu) "Adrijana" što može izazvati antipropagandi manifest za skijanje i zimski turizam mada je Matej sasvim drugačije potegnuo temu nadahnutu nekom lijepom puncom koja, uzgred, također danas nema više nikakvu vrijednost osim one sentimentalne. Ili 'pridno hodile, a kam?/ kdo ve...' ("Ples"), 'življenje beži, kam beži, dobro vprašanje...' ("Obračun"). Takvih, sličnih prozaičnih predrasuda i kompromisa opravdano se i očekuje od zrelog dvadesetogodišnjaka, međutim kako je Matej ovdje prilikom nove adaptacije imao već skoro 40 godina, oni su često bezazleni da ih se čuje od čovjeka koji je odonda proživio štošta i ne postavlja više takve argumente.
Stihovi su mu nekoć, prilikom tog prvog autorskog albuma imali svoje jasno pokriće 'prizori iz slabega romana' ("Dale Watson blues") već tada gordo naglašavajući spremnost za kreativno inspiriranu literarnu karijeru da on može daleko bolje osmisliti svakodnevnu papazjanu, no kako se od tada umnogome lirski promijenio, svi ti stihovi u srazu s plesnim gabaritima poprimaju sasvim nove konotacije kao da mu ona nekadašnja letargičnost više i nije toliko bitna do li samo interpretacija istih potkriljepljena s pratnjom kompletne postave svirački moćnog benda koji je s pola, ma i manje snage odsvirao zadane akorde.
Jedno je sasvim sigurno. Agencija Rokenrol je bila njegova svirački najjača skupina koja i nije dozvoljavala stereotipne 'pop' formate kakvih se ovdje, na nešto više od 40 minuta nalazi previše, ali šta sad. Ovo je bilo izdanje za široke narodne mase. Zabavni rock koji za takvu prigodu i ne treba nešto više osim brojnih ponavljanja lakopamtivljih refrena bez ikakvih izrazitih instrumentalnih poteza.
Naslovi: 1.Dale Watson blues, 2.Ljubezen krvavi, 3.Drugam, 4.Poznonovembrska, 5.Ljubezen gre v fade-out, 6.Ples, 7.Jesen, 8.Z drugačnim odtenkom glasu, 9.Obračun, 10.Prvi krog pekla, 11.Adrijana
Pepel, ki mi je padal po roki - pesmi Toma Vebra (2019)
Tretje poglavje (z Agencijo Rokenrol) (2019, Helidon)
PESMI, KI SEM JIH ŽE OD MALIH NOG ŽELEL POSNETI, PA JIH NISEM, KER SEM UGLASBLJEVAL POEZIJO IN IGRAL ROKENROL, ZDAJ MI PA NI VEČ TREBA SLUŽIT TRGU, KER SEM BOGAT IN SLAVEN IN LAHKO POJEM POP PESMI, KI SO ME IZOBLIKOVALE V MOŽA! (2019)
Usode na kredit (2019)
Vojne slike - balade Janeza Menarta (2019)
Bele živali so zelo pogosto gluhe - pesmi po navdihu kratkih zgodb Ivane Myškove (2019)
Mati, odprite no darila - božični album 2019 (2019)