Nazvani po pjesmi švicarskih Samael s industrial/ symphonic metal albuma "Solar Soul" (2007.) s kojom i nemaju previše doticaja, ovaj bend iz Nove Gorice osnovan je još 2010. i u prve dvije godine postojanja je znao rašpati koncertnim pozornicama nastupajući između ostalog s Destruction, Entombed i Within Destruction. No, tada se i zagubila njihova aktivnost sve do 2020. kada su najavili povratak. Interesantna stvar jest da im je ovo prvi album snimljen još u toj prvoj fazi, a zašto su čekali tako dugo na objavljivanje, tko će ga znati. Ova četvorka ima i dobar staž po bivšim i sadašnjim bendovima poput Evenran, Azarth XI, Handful Of Hate, Nael Maraton, Karnak (nisu portugalski Karnak Seti), a očito i odlično poznavanje death/ thrash terena prošetavši ovim žanrom s vrlo modernim pristupom konačno se odlučivši taj materijal objaviti za slovensku založbu On Parole Productions. Kao prvo, sviđa mi se kako su osoran, prgav i arogantan vokal frontmena Kado-a izbacili u prvi plan povrh glazbe; to odmah daje početni koeficijent kao da je u najmanju ruku Barney iz Napalm Death, a i sam stil ima ponešto od klasicizma ovih velikih zvijezda pored Birminghama, dakako bez punk/ grindcore aditiva. Kao drugo, u stilu im se mnogo toga osjeća od zvuka i obligacija 90-ih, primjerice Dismember, Slayer ili spomenutih Entombed, ali tu je brdo solidnih inovacija, samo bez malo jačih doza eksperimentalizacije, što bi se reklo, ovo je prilično ziheraški s uravnoteženim kolotečinama premda uvodni instrumental "Catch 22" nimalo ne miriši na death, već na raspršeni tromi sludge/ doom s atmosferično mračnim post-metal fragmentima poput skraćenih Neurosis. Ali zato ostatak materijala frenetično šiba galope bubnjara Jonathana kao da je dobio palice i mjesto u Slayeru nakon odlaska Dave Lombarda: "Jaws of war" ga opako šiba, "Ressurection wisdom" prebacuje u hardcore ritmove s neprekidnim čistim, mora se priznati rešetanjem bez blastbeatova poput najjače Sepulture, a ubjedljivi vrhunac pristiže u "Deathmarch" gdje su svi parametri idealno posloženi. Skladba izvire iz gitarskog riffa Matjaža i nastavlja moćno rešetanje s povremenim melankoličnim ubodima i laganim natruhama kompleksnih šarži.



Tehnički sjajno uigrani, nastavljaju pjesmama "Tragedy based strategy" koja je malčice manje agresivna jer ide i u melodične segmente s povremenim chugovima, ali hvala Bogu, ne ulazi u one devijacije Six Feet Under kao što će se na trenutak pričiniti. Još jedno odlično rešetanje u "Prosperity" ponovno zove Slayer (a i Malevolent Creation), mada su tu i previše 'catchy' solaže, doduše u vrlo kratkoj dionici, dok lagani staccato uvodnika "Seven" priziva klasičan thrash s 'clean' vokalima i (ne)potrebnu revalorizaciju Metallice iz 90-ih, no nakon prve minute sve se vraća na death sa skoro abrazivnim destrukcijama. Zadnji dio pjesme ima i slatkastiju hard-rock formu kojom nakratko razbijaju agresiju. Još jedan speed galop je upriličen u "Bite the bullet" pogodnoj za koncertni mosh-pit i stage diving, ako ikad više uopće do toga dođe s primamljivim refrenom i dinamičkim aranžmanom, a završna "Promises" po prvi puta malčice izbacuje u prvi plan basove Lorenza koji je praktički 'nećujan' tokom čitavog albuma uslijed poprilične količine visokih tonova; ova skladba je ujedno i najdulja, a u njoj se ponovno pokazuju i elementi kompleksnih aranžmanskih ciklusa s prelazima iz ultrabrzih u laganije tempove okončavajući iznenađujućim gitarskim staccatima poput neo-classical glazbe.



Vrlo čista i prozračna produkcija govori da su vjerojatno sve ove godine 'peglali' i masterirali zvuk, napravili tko zna koliko generalnih remonta da bi došli do ovakve, možda i najpovoljnije možnosti (opcije) koja vrlo lako sjeda u uho. Hipotetski gledano, tko zna kako je ovih 9 snažnih skladbi funkcioniralo u originalu, ali ovdje su sabijene u visoku energiju sa speed/ death/ thrash registrima, tako da ovih 36 minuta ima vrsne odlike moderno korespondirane produkcije s manje-više kompaktno uređenim zvukom, obiljem moćne energije, agresijom i relevantnim poetskim sadržajem koji u potpunosti prikazuje slavokraciju, davno skovani termin za robovlasnički sistem gdje su na vlasti vlasnici robova i sužnjeva, a ne Slaveni kao što bi se pomislilo u prvi mah.

Naslovi: 1.Catch 22, 2.Jaws of war, 3.Ressurect wisdom, 4.Deathmarch, 5.Tragedy based strategy, 6.Prosperity, 7.Seven, 8.Bite the bullet, 9.Promises

horvi // 13/03/2021