Imao sam najboljeg prijatelja koji je poginuo 1991. u Pakracu. Zajedno smo dijelili školske klupe od praktički prvog razreda osnovne, sve do drugog srednje škole kad je otišao u Ivanić Grad za naukovanje naftne inžinjerije. Gotovo svakog dana smo nakon škole bili zajedno i slušali gomilu glazbe, kao klinci koncem 70-ih i početkom 80-ih smo bili totalno uštekani u punk i new-wave, sve nas je zdrmalo od The Clash i Pistolsa, Vibratorsa, Ramonesa, Talking Heads, Gang Of Four, ska scene, kasnije i Kraftwerk i new-romantics i svih ex-Yu new-wave/post-punk izvođača. To je išlo otprve u nas kad smo imali najnježnijih 13-14-15-16 godina i sve upijali u sebe. I onda se odjednom promjenio, uozbiljio, počeo je slušati Stonese, Zeppeline i Floyde, te mi na svaku novu ploču koju sam kupio počeo odgovarati da ga to više ne zanima odvojivši se od punka i new-wavea. Znam, to je bila faza odrastanja kojoj ja nisam bio spreman da je prihvatim ostavši i dalje balavi buntovnik koji se prilagođavao tadašnjem vremenu trendova ranih 80-ih, a ono što je bilo u 60-im i 70-im me nije zanimalo. Sve do te prerane smrti u 23. godini života mi je stalno govorio 'znaš da se meni nikaj ne sviđa kad čujem prvi puta, pogotovo tvoj izbor'. Kad smo već malo porasli i imali 20 godina, te se vratili s odsluženja zatvorske kazne zvane JNA 1987/1988, pustio sam mu tada novu ploču The Cure "Kiss Me, Kiss Me, Kiss Me", dupli album u narandžastom omotu i kroz uobičajenu spiku, samo je odjednom rekao 'jebate, ovi sviraju psihodeliju, kak veliš da se bend zove?'. Odjednom mu je The Cure postao omiljen bend, otprve, samo zbog psihodelije, a ja sam se pitao za koji qrac sad iznenada jer nije uzimao ama baš nikakve stimulanse osim uobičajene pijače koju smo drmali i tamanili. Kaj je on odjednom osjetio u laganim stvarima The Cure? A nije u plesnim koje ga nisu tangirale niti 1%? Mnogo kasnije sam shvatio, nažalost, tek nakon njegove prerane smrti, da je uz utjecaje velikih bendova koje je slušao sagradio profinjen ukus koji se temelji na različitosti istraživačke percepcije; volio je i Laurie Anderson i The Residents i The Pogues i Sonic Youth, a vjerojatno bi mu se sviđala i Nirvana koja je taman u vrijeme njegove smrti objavila "Nevermind". Kurt Cobain je bio naše godište, naš vršnjak 1967. generacije koja je zadnji puta u rocku napravila eksploziju svjetskih, komercijalnih razmjera, a ustvari je bila debela alternativa koju novi naraštaji, pogotovo mlađi punkeri i hardcoreaši nisu htjeli prihvatiti smatrajući da je komercijalno smeće s MTV-a. Koja greška...

O čemu se ovdje radi?



Ja kao stari punker koji se silom prilika uštelavao u sve i svašta da ne ispadne iz trendova, vraćam se ovim trećim albumom zagrebačkih Accident u sjajno početno stanje ranog i sirovog punk-hardcorea iz razdoblja 1980-1985 preko ovih 8 odličnih kompozicija za koje bi mi pokojni prijatelj rekao 'znaš da mi se ništa ne sviđa kad čujem prvi put'. Pa, i ja sam tako pomislio kad sam ovih 15 minuta slušao prvi puta jer sam prije toga jedino čuo pjesmu "For free" izvedenu na albumu "Live at Monteparadiso" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30322 urezavši mi se melodijom u pamćenje, a prema tome, trebao bih se degutantno postaviti i reći da je sve osim te pjesme bezvezarija, ha-ha-ha... Malo sutra. Ne tvrdim da su rijetki bendovi koji u samo 15 minuta odvale totalno sve što imaju za reći i to u 8 autorskih kompozicija poput legendarnih Minor Threat čija kompletna diskografija jedva da iznosi pola sata, ima ih, a kada se pokušava stvoriti taj dojam i šmek prvog slušanja, tu će način senzoriranja mog pokojnog prijatelja pasti na zadatku. Znam, da je živ i da mu pustim ovaj album rekao bi mi isto - znaš da se meni nikaj ne sviđa otprve. Za to 'otprve' uvijek postoji neki presudni moment koji se temelji uglavnom na slučajnosti. Da nisam 1977. u magazinima Džuboks i Politikin Zabavnik naletio na članak o Sex Pistols s naslovom 'Johnny Rotten - čovek godine' i sa slikom benda, te vrisnuo 'jebate, kak ovi super zgledaju, oču i ja tak zgledati', možda nikad ne bi zavolio punk. Image mi je bio bitan, a još nisam niti znao što je erekcija, hahaha... Požuri kroz propadanje, ovaj album kao klinac sasvim sigurno ne bih shvatio iz angažiranog rakursa, ali bi mi se vraški dopao otprve i vjerojatno bi frenda gnjavio s njime dok ne bi popizdio da barem zapamti melodije i harme, a kad se to uhvati, onda se počinje razvijati i opsesija s poetskim floskulama - o čemu uopće govore pjesme? Kasno je za hard-rock, umorni su Gillan i Plant, ubila ih velika lova, sveža krv je novi val? Je, ti bokca. To bješe jako davno, obojica su i dalje živi makar ih je velika lova ubila. Ali tražiti nešto što ima smisla je nešto sasvim drugačije.



Accident su se ponešto personalno promjenili: nema Adže bubnjara, na njegovo mjesto je sjeo Edi (bivši frontmen), basist Bart je počeo i pjevati, a Lea i dalje praši gitaru, te su ovaj materijal odradili urnebesno furioznim potresom u 8 kratkih i jezgrovitih, savršeno napucanih punk/hc komada koji bez ikakve zadrške mogu pokopati sve moje i frendove idole iz prvih razdoblja punka, a i prvih hardcore vremena s konca 70-ih i početka 80-ih. Jer, nije ovakav žanr samo zato da se, isto kao i bilo koji drugi ekstremniji oblik analizira po količini prikazane energije kao što plitki kritičari komentiraju glazbu, a ne ulaze u suštinu poante; ovdje je potpuni uron u socijalizaciju, najlošiju društvenu klimu koja se pamti nakon domovinskog rata (a stari punk se referirao na ondašnje vrijeme krize 70-ih i danas nikako više nije tematski aktualan), govori o ovome zajebanom svijetu 21. stoljeća koje unatoč svim tehničkim i znanstvenim dostignućima ima čitav niz ogromnih mana: nema duše, empatije (uvodna "Maggots"), slobode, demokracija ne postoji ("Freedom cisis"), vlada zasljepljenost žudnjom, života bez smisla, a aktualizirajući i pandemiju, svu vrlo kratku liriku sveli su na sofisticirano protkani pamflet u kome nema ama baš niti jedne vulgarizacije, blasfemije, direktne optužbe, seljačinizma, eksplicitnosti, benavih fikcija i nepotrebnih poetskih skokova u sterotipni klišejizam žanra.



Poetika se zdušno bori za osvještenje pučanstva i jasno, kad je na engleskom jeziku, razmatra svijet na globalnoj razini izbjegavši lokalni faktor, što jasno govori da bend razmišlja i djeluje svjetski dokazujući da ne moraju biti iz Kalifornije, New Yorka, Njemačke, Britanije ili neke druge velike destinacije. Može se funkcionirati u tom pogledu i iz našeg Zagreba, iz bilo kojeg grada ili sela na planeti Zemlji jer teme o kojima pričaju ovih 8 sjajnih pjesama su univerzalne, a prema tome itekako podobne, pa i komercijalne poput lirike Joe Strummera, te nadahnutijih trenutaka Henry Rollinsa, Elvis Costella, Mark E. Smitha, Public Enemy, a dodao bih i Dylana koji je povremeno znao isporučiti ogromnu 'kajlu', onako u žbice bicikla da se strmoglaviš nakon 2-3 stiha. Osim toga, mračan je dekor poetike, naginje na black metal, neoptimističnost, depresiju i svijet bez perspektive, kakav uostalom i jeste, a Accident se uopće niti ne trude da uljepšaju 'svijet iza maske' pripremajući ga za 'život u strahu' kao što govori "Voluntary manslaughter!". Aktualnim i jezgrovitim leksikom rečena "Criminal threat" je civilizacijska pjesma 21., a ne 20. stoljeća u kome vlada lažna demokracija neoliberalizma: donose se pravila za našu smrt i propast, ljudi više odavno nemaju pravo da odlučuju, a ta demokracija je samo stari paravan iz grčke povijesti. I na kraju dolazi, taj urnebesan hit "For free" koji bi se mom frendu svidio od prve, a ostatak materijala bi pospremio u zapećak, no itekako ima svojih esencijalnih vrijednosti, a baš su na to Accident i ciljali da ne zvuče poput gomile idola i utjecaja.

Snažna i energična sviračka mašinerija ovih troje mladih glazbenika funkcionira besprijekorno bez ijedne sekunde bespotrebnog praznog hoda ispoljavajući dostatnu količinu energije, mada bi za svoje godine trebali potegnuti i u još opakiju brzinu, te se uhvatiti i crust-ova. Kad Lea vrišti, pjesme su kao i na prethodnom albumu "Accident" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=25665 fantastične, ovdje su još bolje, te su dovedene do klimaksa kojeg su optimalno u ovome trenutku mogli dati, a to je za njih i hrvatsku underground hardcore-punk scenu koju predstavljaju vrhunski doseg.

Naslovi: 1.Maggots, 2.A.T.D., 3.Layers of destruction, 4.Fall for it, 5.Freedom crisis, 6.Voluntary manslaughter, 7.Criminal threat, 8.For free

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 07/02/2021