Ne znam koja je ovo nevjerojatna igra slučajnosti s datumom 19.07. Izgleda da mi je suđena što se tiče ovih bosanskih Šveđana što su prije dvije-tri godine imali dva fantastična rada "Compound Fracture" (2013) i "Destructive Noise" (2014) potpisanih imenom benda Destructive Noise, a slušao sam ih i recenzirao baš na 19.07. dotičnih godina. Evo, ove 2016. taman sam se povratio od užasno nespretnog poraza Hrvatske nogometne reprezentacije protiv šampiona u krumpir-remiziranjima Portugala na Euru koji se već zaboravlja, Švedi su još ranije oplakali svoj sporadični mimohod skončavši s Ukrajinom, Češkom, Rusijom i Rumunjskom kao najslabije ekipe s jednim osvojenim bodom, te sam u jeku vrelog ljeta otvorio novi paket cd-ova Slušaj najglasnije i između ostalih pronašao i ovaj album kojeg sam, ma nećete vjerovati, slušao baš 19.07., a kako je ta koincidencija nevjerojatna, recenziju sam odmah postavio da svjedoči o ovoj abnormalnoj poveznici koja ima daleko više ezoteričnih i metafizičkih, nego li relevantno jasnih, opravdanih i na bilo koji način fizikalno argumentiranih razloga zašto mi se baš dešava da bend Dragana Grmuše (bubnjevi), Ratomira Mihajlovića (bas) i frontmena Alexandra Butlera slušam i uzimam u ruke upravo na taj datum. Koincidencija slučajnosti je nevjerojatna... Jebo me 19.07. Pa kaj je to možda datum moje smrti? Neka igra životnih hipoteza brojeva u koje još nisam proniknuo? Dobitna kombinacija igre na sreću koju nikad nisam igrao? Sretni brojevi? Možda su 1907. pradjed ili prababa začarali nekoga tko će u njihovom pokolenju biti rođen 60 godina kasnije da proživi svu njihovu bol i patnju Austro-Ugarske monarhije i ostataka Osmanlijskog carstva? Možda je to 7091, inverzija simbolike na čovjek (7) - je ništa (0) kad nazove pomoć za korisnike u Hrvatskoj (091), a takvim metodama ne pribjegavam niti kad sam lomio nogu 7 puta. Ne bih si znao uistinu objasniti ovu nevjerojatnu stvar simbolike brojeva.



Nego, Architects of Accident su praktički nastavak Destructive Noise s jednim novim članom - Clément Matheronom na gitari koji je dao svježu krv svojim melodičnim noise tretmanima blago odvevši stil benda u black/hardcore vode s kompleksnim aranžmanskim potezima. Pjesme su daleko složenije, primjerice uvodna "Mindfuck ft. Mari Jansson" izranja iz mračne fade-in sludge atmosfere nastavljajući u post-punk/gothic maniru finiširajući u blackened hardcoreu, mama mia, koje li kombinacije u iznimno uzbudljivih 6 minuta uvodnika! Da je ovo stilski drugačiji bend od Destuctive Noise svjedoči "Sleeper", bijesna sirova hardcore stvar koja s nekoliko breakova šiba adrenalin do psihodeličnog ludila okončavajući u fade-outu. "Låt mig inte vänta ft. Leona Grmuša" je svakako najzanimljivija pjesma s potencijalnim hit atributima; blago elektronsko-industrial pojačana (Nataša Papić svira klavijature) poput novosadskih DreDDup, a posebnost daje uloga djevojčice Leone koja sriče citate na švedskom jeziku. Bravo Leona! "Black ocean" je pravi sirovi black metal, doduše razvodnjen središnjim laganijim dijelom, ali perfektno koncipiran sajnim vokalnim interpretacijama Butlera koji vrišti iz sve snage. "Davne 2011 ft. Nataša Papić" dođe kao stanoviti predah s obiljem klavijatura i tekstom na našem jeziku ('otkud ti pitaš, jesmo li to sami?'), a završna "Det tar aldrig slut ft. Nikola Vranjković & Danilo Nikodinovski" naravno na švedskom, ponovno vraća kompleksnost izričaja u kome Butler odlazi čak i u hip-hop vrištavim akcentom.



Premda je materijal kratak (niti pola sata), dovoljno relevantno prikazuje kreativnu i sviračku moć ovog benda s Malmö adresom. Ostaci Destructive Noise se ne mogu mimoići, dapače, dobrodošli su s novijim oblikovanjima revalorizacije ekstremnijih sfera niknulih iz noise-hardcorea u kome se dozvoljavaju raznoliki crossover potezi što se ponekad doimaju i kao eksperimenti stilskih igara hipotetski podvlačeći tvrdnju da ovakav miš-maš uvijek umije iznjedriti mnoštvo iznenađenja. Kao bend su posve slobodnih horizonta, nisu sabijeni u nekakve striktne ladice, nesputani su u izrazu i svakim potezom šaraju uzbudljivim injekcijama nemilice redajući sraz laganijeg i umjerenijeg s agresivnim, žestokim i brutalnim ne oslanjajući se na nikakve kurentne transžanrovske metode. Originalni su i kao takvi, ovaj njihov materijal samo može zaraditi vrlo visoku ocjenu.

Naslovi: 1.Mindfuck ft. Mari Jansson, 2.Sleeper, 3.Låt mig inte vänta ft. Leona Grmuša, 4.Black ocean, 5.Davne 2011 ft. Nataša Papić, 6.Det tar aldrig slut ft. Nikola Vranjković & Danilo Nikodinovski

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 19/07/2016