home > mjuzik > Old Mystic Lore

kontakt | search |

ZIMOGROZ: Old Mystic Lore (Geenger Records, 2020)

Doslovce mi se otela jedna od nekoliko uobičajenih psovki koje koristim kad sam prvi put zavrtio uvodnu pjesmu "Through the gates of time". Pa nije valjda da ovi black metalci iz Dubrovnika koriste darkerski 'clean' vokal? Kakav li je to bezvezan pristup nazvati pjesmu na engleskom, a mantrati jedan jedini stih 'iz pepela nastaješ, pepeo postaješ' na hrvatskom i k tome još u 'čistoj' varijaciji bez nekakvog growla, urlika iz grla, želuca, petnih žila, vrlo mlako kao da su u najmanju ruku navođeni nekim tipičnim imperativom vođe, dirigenta i diktatorom amaterskog kulturno-umjetničkog zbora koji ne dozvoljava niti najmanje devijacije smatrajući da je 'lijepa' samo ona umjetnost koja se nalazi u točno preciziranim gabaritima, takoreći po SI sistemu mjernih jedinica u kojima je kila krumpira 1000 grama, dobra radio pjesma 1.654.673.718.600 perioda zračenja koje odgovara prijelazu između dviju hiperfinih razina osnovnog stanja atoma cezija-133 (3 minute), a sve ono što je ispod 16 Hz i iznad 20 kHz frekvencijski ne odgovara slušnom opsegu ljudskog uha, te se prema tome, navodno provjereno drži i smatra ultrazvukom za pse i šišmiše ili infrazvukovima za patke i slonove. Sviđali su mi se i Ultravox i Infra-Red. Bili su mi odlični bendovi koje su očito shvatili i psi, šišmiši, patke i svinje, drugačije od mnogih tumačenja.



Ih, skoro sam odmah na samom početku utrnuo bilo kakvu nadu da će me ovaj album iole zainteresirati jer je tih početnih, evo izračunah točno 1.976.415.830.550 perioda zračenja između dviju hiperfinih razina osnovnog stanja atoma cezija-133 (3 minute i 35 sekundi) na mene djelovalo kao da je baš upravo neki srednjevjekovni skolastički meštar pobožno i bojažljivo od svega i svačega sastavljao oblik kompozicije koja ne bi smjela zazvati neku pošast, poplavu, sušu, uragan, mećavu, kugu, koleru, gubu, a kamoli crnog vraga koji ionako vreba iza svakog ćoška još od kako je Jezuš prikovan na križ uskrsnuo, napravio gomilu pomutnje da mrtvac može živjeti i preokrenuo sve dotadašnje humanističke teorije, uglavnom grčke filozofije naopačke. Taj Srednji vijek je bio leglo civilizacijske kataklizme kad je već nestala spomenuta čuvena Grčka kultura i filozofija, a Rimsko carstvo počelo propadati zbog, između ostalog, velikog broja pučanstva po Sredozemlju, naravno i po današnjoj Italiji, koje nije prihvaćalo latinski jezik preobražavajući ga u seljačke dijalekte. Istina jest da su primjerice današnji španjolski, katalonski, portugalski, talijanski, sardinijski, korzički, francuski, rumunjski i moldavski jezik seljačke, tj. pučke izvedenice loše postavljenih dijalekata izvornog latinskog kojeg se potpuno prestalo javno koristiti u 19. stoljeću premda je do tada bio čak i službeni jezik bilo kao lingua franca ili crkveni latinski. Danas ga koristi samo Vatikan, politika, umjetnost & kultura, ponešto medicina, kemija i biologija, ali ne u toj mjeri kao grčki, no odavno nema više niti jednog živog govornika.
[  ]

Dubrovnik je stoljećima bio rimska provincija kojom se ponositi kultorolozi, umjetnici i etnolozi služe u dovitljivo masno plaćene rezultate; vrlo dobra i uz to je najskuplja hrvatska destinacija na Jadranu, pa sam shodno tome očekivao od black metal benda iz takvog grada ovjenčanog kojekakvim slavnim danima prošlosti i jednu adekvatnu priču sklopljenu kroz konceptualnu fabulu u kojoj ću dobiti i latinskog i lingua france (između ostalog, to je bio univerzalni jezik mornara Mediterana, Cinkuši su napravili pjesmu "Navigare necesse est" na albumu "Špritus santcus", 2009.) i starog, arhaičnog dubrovačkog, a to je, sad naizgled, neki 'moj' problem što se u konačnici ovdje nalazi materijal s tekstovima na, eh, engleskom jeziku (ima i dva instrumentala), jebemti... To nije Dubrovnik, odmah u startu. To može biti i neki nafurani bend s Cipra, iz Bugarske, Grčke, Ukrajine, Rusije, Bjelorusije, Egipta, Tunisa, čitavog Sredozemlja što ima kontakte s Crnim Morem, pa i šire. Po ničemu se ne ističe, izuzev po nazivu Zimogroz (a u black metalu mnogi koriste slavenska imena) i toj uvodnoj mantri da je bend hrvatski i iz Dubrovnika, čak se niti ne koriste neki arhaični, barem koliko-toliko prepoznatljivi šlihovi folka Dubrovnika i Konavla, ali eto, dečki su to tako napravili i tu se više ništa ne može pomoći jer je lirika striktno na engleskom. Okey. Engleski je internacionalni i svi ga znaju.



E, sad tu i počinju problemi... Od naredne, druge po redu "Beneath mount Hasan", pa nadalje slušatelj je obasut relativno koegzistentnim 'growl' vokalom frontmena Jarovita na engleskom, čak i prečisto odvaljanog, ali može proći kao i sama glazba koja u mom slučaju ne spada u neki gornji dom žanra, tek samo kao privjesak danas vrlo značajnih poljskih Behemoth, a o belgijskim Enthroned ne smijem niti govoriti. Kao niti o nekadašnjim Nachtmystium Black Judda koji su napravili još davno prije eksperimentalnu revoluciju žanra. O čemu se radi? Glazbeno, Zimogroz vrlo dobro plovi u utabanim mirnijim konfiguracijama ne otkrivajući i ne dajući ama baš ništa novo susprežući se da daju ljutnju, bijes i adekvatan sadržaj koji bi na debi albumu trebao biti i najvažniji. Usput, da dodam, ono što su zagrebački Frozen Forest na d.i.y. debiju "Ancient Ritual" 2016. prikazali je nemjerljiva fantazija (dobili su ocjenu 8 od mene). Gledajući lirski dio, ovdje je bezazlena priča kakvu profesor književnosti u srednjoj školi, a pogotovo na fakultetu odmah degradira iz jednog osnovnog razloga: nije edukativna i ne govori o ničemu bitnome, a to je, pak diskutabilno po kriterijima SI sistema. Tekstovi su uvijek najvažniji dio glazbe, oni koji tvrde da je glazba važnija nisu u pravu, samo ako nije u pitanju Beethowen, Mozart, Bach, Liszt, Stockhausen, a dobro, i Cage i Eno i pokojni Johann Johannson i još gomila modernih kreativaca, ali to ionako nitko od rock i metal armade ne sluša. U ovome slučaju debija Zimogroz lirika je previše kalupirana serijskim pasažom, svedena na tipičnu ikonografiju zlih umova, beskrajnih ožiljaka, umrlih duša, lažne božje vladavine, očaranja moći, prolasku kroz vrata pakla, jahanju crnog konja lebdeći vragu za rep, božanstvu, paklu, istrošenim mornarima što grizu zube kad sretnu zlobne valove u bjesnoći dubina hladnog zagrljaja i 'nakon boli i beskrajnih muka/ sad leži moj grob ispod oceana' ("Storms of Adria") može se zaključiti da ovaj debi album Dubrovčana osim imagea i zvuka koji je koliko-toliko black, više ima konotacija s bezazlenim 'pop' temama dječje bajkovitosti (Jules Verne, Braća Grimm, Ivana Brlić - Mažuranić...), te da ne donosi ama baš nikakvom kontekstu adekvatne priče što je, jako bitno u prepoznavanju autorskog rukopisa.
[  ]

Dobro. Zimogroz se na debiju pozabavio jednostavnim autorskim black metal pjesmama koje bi trebale nešto predstavljati, pokušali su epski otvoriti vlastito poglavlje u borbi protiv sila podzemlja s naoštrenim mačevima, prosvijetljenim plamenovima, beskrajnim kletvi disanja.... uf.... imam dojam da im je teško biti živ, ha-ha-ha, a sve je to, kad ovako gledam i tumačim sa strane, dakako subjektivno, vrlo smješno poput Tereze koja je u slavnim 70-im godinama prošlog stoljeća kantala 'prijatelji stari gdje ste, znate li što to znači kad u ponoć netko svira?'. Po današnjim mjerilima, treba zvati policiju zbog ometanja javnog reda i mira... a tu se baš ja ne slažem. Treba kazniti onoga koji ima nešto protiv svirke u ponoć sve do jutra. Nedavno sam sasvim slučajno gledao jedan neobičan horror "Lection" (2019., navodno spada u thriller?!) David Axe-a s amaterskim glumcima i fabulom u post-apokalipsi gdje nema mnogo govora i dijaloga. Glumci govore zborno 'kruh', 'glasanje', 'vot' i 'dot'. I said captain, I said vot, sjećate li se tog hita Captain Sensiblea iz 1983? Taj 'vot' mi tada nije bio jasan, ali kad pogledah ovaj film, konačno shvatih što je 'vot' you want punker Sensible basist iz The Damned napravio. Dobru hit zafrkanciju s glasovanjem, međutim ovi dečki iz Dubrovnika, koliko god da mi je black metal jedan od najomiljenijih teških žanrova, toliko su plitki da niti to more o kome pričaju, tami pakla uzaludnih košmara, rođenja u sljepoći, grijehova unutarnjeg uma, krvi što ispunjava zdjelu, očaranja u svojoj moći, lažnih proroka gledajući u naručje pustinje, ušutjelih, izgubljenih u vremenu kristalne tišine nepopustljivih šapata potopljenih zamračenih očiju blistavih po našem viđenju gdje se pod Mjesecom skriva Levitijan, brod se zakuca kao ponoć, trup mu je ponosan, ruše se valovi, jedra su dvostruko veća, dolje u kabinama, stisnuti poput ovaca istrošeni mornari grizu zube... jebemti, znam da je pjesnik htio nešto poetski reći, ali se nije izrazio s konkretnom fabulom već nabacanim gordim metaforama i alegorijama na engleskom jeziku, miša mu maloga dubrovačkog isproduciranog od našeg dobrog znalca, frenda i velikog rock umjetnika Žarka Dragojevića (Embassy 516) kojeg osobno poznajem isto onoliko dugo kao i livanjski bend Andrija koji su mi ga i preporučili pred 12-13 godina, a tada Zimogroz još nije bio niti u fazi 'iz pepela nastaješ', budimo iskreni, jako dobrom skolastičkom varkom rimokatoličke crkve za zastrašivanje neukog pučanstva. Kad se sluša ovaj album, preporučam crno vino s Pelješca i Konavla makar pravi mornari, kako govori Hollywood piju samo originalni rum od šećerne trske. Crno vino je jako. S vremena na vrijeme treba uzeti i malo sode bikarbone.

Volio bih reči da je ovaj debi odličan black metal u svim pogledima, ali nije. Mnogo toga mu fali, najviše u lirici koja, barem meni nije uvjerljiva da black metalac može biti vegetarijanac, može biti mesožder, piti krv djevica, ševiti Sotoninu kćer, razmatrati socio-političke situacije, huliti po Bogu, paliti crkve, omalovažavati tradicije, prezirati hijerarhiju, potapati brodove fanova religioznih fanatika najrazličitijih vrsta što se otiskuju na otmjena krstarenja i svako malo imaju svoje obrede (uh, kako je to zanimljivo od svete mise i Hare Krišna mantre do islamskih obreda ljubljenja poda i plesa oko Manituovog totema), ali zašto se ne bi i taj običaj iskoristio u promotivne svrhe predstave civilizacijskih običaja opsjednutosti s nekakvim božanstvom kojeg živo boli kita za ljudske majmunjarije. Svako živo biće ima tih 9 192 631 770 perioda zračenja koje odgovara prijelazu između dviju hiperfinih razina osnovnog stanja atoma cezija-133. Definicija je usvojena na 13. općoj konferenciji za utege i mjere 1967. godine, a predstavlja 1 sekundu.

Naslovi: 1.Through the gates of time, 2.Beneath monut Hasan, 3.The blackening, 4. ...and darkness followed, 5.Undying whispers, 6.Storms of Adria, 7.Keepers of the ancient secrets (instr.), 8.We, the winds of winter, 9.The embrace, 10.Reincarnation (instr.)

Ocjena (1-10): 9 192 631 770

horvi // 11/08/2020

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Life, Death and Everything in Between

STÖJ SNAK: Life, Death and Everything in Between (2020)

| 29/09/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Od Studencev do Nove vasi, soundtrack

MATEJ KRAJNC: Od Studencev do Nove vasi, soundtrack (2020)

| 24/09/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: S&M2

METALLICA: S&M2 (2020)

| 22/09/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Støries Øf Undeniable Abhørrence

Abhorrent Cabaret: Støries Øf Undeniable Abhørrence (2020)

| 22/09/2020 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Here

GLIGOR KONDOVSKI: Here (2020)

| 17/09/2020 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*