'Robovlasništvo je opet potpuni hit! Danas je to izvedeno elegantno, suptilno, lukavo, pametno prikriveno toliko dobro da je prihvatljivo. Klekni smrtniče jer tvoje konce netko drugi vuče. Velika crna grinja stavljena ti je u ruke i prije nego šta izdahneš pogledaj u nju. Rijeka krvi teče po suhome tlu, primi moje saučešće sad, makar si grozan ljudski jad'.

E, pa baš volim ovakve totalno razmrdane, bijesne i šašavo koncipirane grindcore/ metal/ crust/ hardcore albume s tekstovima bez dlake na jeziku. Iako Terapija nije pratila rad ovih otkačenih death/ hardcore punk/ metal/ crust/ grindcore iskusnjaka iz Pule (gitarist Jule iz Anti-Otpada, bubnjar Luže iz Dropthehammer, Homo Homini Lupus, basist Hoc iz Desinence Mortification, Audio Nitkovs...) , nedvojbeno su zaslužili da se nešto konačno konkretno napiše o njima. Barem u ovome trenutku kada nakon 20 godina karijere najavljuju prestanak rada iako su ga metaforički najavljivali već nekoliko puta pjesmama "I to je kraj", "Grinje odlaze", "Dajem otkaz", "Odmor 2 metra pod zemljom", "Nervoza - uzimam time-out", "Početak droga kraj", "Kataklizma 3,2,1 aaaarrrrggggh"...

Mislim da je bio neki koncert u Močvari, ali koji točno, zaista se ne mogu sjetiti, no sjećam se da se preklapao s još jednim događajem negdje u obližnjem SC-u ili možda čak na nekom od bivših lelujavih klubića - brodića usidrenih na zagrebačkom savskom nasipu (Sidro, Papilon, Brazil). Bila je negdje 2006., možda 2007., možda 2008/2009, elem godine kada sam mahnito obilazio zagrebačke klubove, škljocao s jeftinim digitalcima koji su se vrlo brzo pokvarili i besomučno pisao raporte sa svakojakih koncerata jer mi je draže bilo gledati i slušati bend/ izvođača uživo nego li ga doživljavati kod kuće, a tada sam živio na zagrebačkoj Folki i sve, kao i dandanas obilazio najjeftinijim prevoznim sredstvom - biciklom. U Močvari je netko imao štand s LP pločama i jebate, na njemu je bila prva ploča Bolesnog Grinja - "Split with Sodn' dan" iz 2002. Lik za štandom mi je isprve nije htio prodati jer je ocjenio da to nije za mene s obzirom kako sam izgledao, mršav, u kožnoj smeđoj jakni iz đurđevačkog second-handa s načahurenom kavino-bijelom hudicom iz Budimpešte i da je neću slušati, a možda si je mislio da nemam niti gramafon jer sam mu djelovao kao neki nafurani reper s crnom vunenom kapom i kozjom bradicom koji zna samo za cd player. Vidio sam kaj su ljudi pisali o meni - totalni junkie, tenkre (kako me nazvao lider jednog dobro znanog zg benda) i baš nisam imao lepu reputaciju, a niti je danas nemam, al', baš me briga za to. 'Ne slušaš ti ovakvu muziku, bolje da si ploču uzme netko tko će je shvatiti, ograničen je tiraž, zakinuti ćeš nekoga tko će u ovome uživati'. Nisam odustao. Bio sam jako dosadan i uporan da sam nakon velikog uvjeravanja kako sam nekakav jebeni alternativac i da pišem recenzije za izdanja Slušaj najglasnije na koncu dobio zeleno svijetlo da sam koliko-toliko pogodan kupac jer, osim mene, drugih nije niti bilo zainteresiranih. I evo, sad se mogu podičiti da imam taj prvijenac benda za kojeg malo tko izvan uskih crust/metal/hardcore krugova zna, a kako mi je momčina za štandom pokušavao proturiti neku abnormalno nelogičnu spiku da nisam adekvatan, par dana kasnije sam odustao da pišem recenziju te ploče mada sam namjeravao. Sve zbog lošeg odnosa s prodavačem..., tja.

Kroz sve te protekle godine Bolesno Grinje su isklesali velebno moćan stil kao svirači, objavili su 10 albuma (jedan je kompilacijski), 2 EP-ija, 1 singl i 3 split izdanja, ukupno 15 relevantnih nosača zvuka u pune dvije decenije postojanja, a i održali poštenu gomilu koncerata, no ja nisam bio niti na jednom upravo zbog te neshvatljive komunikacije prilikom kupnje njihove ploče koja me, moram priznati, totalno udaljila od benda koji je, također moram priznati, kaotično ekspresivan, zabavan i morbidan crnohumoraški, baš onako kako to meni i paše. A i pasalo mi je tada, samo me shrvalo da je kontakt s takvim originalnim zajebantima projiciran kroz uske spletke subjektivnih procjena da, zamislimo, recimo španjolski vrlo slični goregrind Haemorrhage ili kanadski Fuck The Facts ne žele prodati svoju ploču osobi za koju misle da je neadekvatan kupac. Šminker. Jebiveter. Kreten. Budala. Mulac. Pa boli te kita šta će kupac raditi s pločom? I to totalno underground benda... Eh, ali i tu uvijek postoji kritičko-logičko mjerkanje onih što razumiju i onih što ne razumiju... Očito je, po tom odmjeravanju nisam razumio, a želio sam... Taj gorak okus mi je konačno uspio sprati ovaj njihov album kojeg sam preslušavao (na slušalice dakako), zamislite, na poslu kada sam pakirao zaštitna sredstva protiv Covid-19: kirurške maske, vizire, vlažne maramice, dezinfekcijska sredstva i ostale medikamente, a bome, da je netko čuo od nadređenih šta to ja slušam, komotno bi mogao dobiti otkaz zbog neprimjerenog sadržaja s obzirom da smo došli u jedno od najstupidnijih mentalnih stanja otkako je hrvatske nezavisnosti. Jasno, pjesme Bolesnog Grinja teško da se igdje vrte, čak niti na Studentskom Radiju mlađahna ekipa jedva da zna za njih jer je bend apsolutno drugačije usmjeren i lakše ga je uhvatiti s one strane brutalnog death metala i grindcorea koji se ionako ne vrte nigdje, baš kao što njihova pjesma "Death/ grind" kaže 'Koji kurac ti to sviraš? Ja ti sviram death/grind'. I to je čak i dovoljno da odbije ili privuče, a u našoj lijepoj Hrvatskoj baš i nemamo ovakvih bendova koji bi je 'poružnili' i s kojima bi se neki turistički vodič trebao sramiti. Evo, da sam neki agent turizma za Pulu, ja bih otprve svakom strancu ponudio novi album ovog benda i preporučio svaku buduću svirku riječima da je ovo jedan topli, vrlo senzibilan rock band iz otmjenog grada, da su dečki malo drugačiji zajebanti i da vam neće pričati uobičajene pizdarije o areni, Rimljanima, Ilirima, Balkancima, Slavenima ili pomorskim bitkama s Mlećanima. Oni pjevaju općenitu svjetsku bol na hrvatskom jeziku korištenjem death/ crust/ hardcore elemenata. Opis žanrova vam se, poštovani turisti nalazi na dnu info letka, potpisali ste sukladnost u učešću dolaskom u našu destinaciju. Molimo da se pridržavate uputa. Svaki izgred će biti sankcioniran s dodatnim penalima, već ranije utvrđenim protokolom s kojim ste također upoznati, a ne podržava ga vlada Republike Hrvatske, nego organizator događaja, a za svaki nesporazum zadužen je općinski sud u Puli kojeg predsjedava kućni kriks-kolega turističke zajednice tako da je svaki proces unaprijed osiguran u korist turističke zajednice jer samo tako mogu funkcionirati stvari u Hrvatskoj što vam se odmah daje do znanja da niste u vlastitoj domovini jer nam se živo fučka kako pravni sustav funkcionira kod vas. Jasno?! Nije ovo Sjeverna niti Južna Koreja, Kina, Poljska, Češka, Madžarska... da vidimo koga još imamo u ovoj skupini, poštovani turisti. Aha, gospodu Janeze iz dežele, malo Slovaka, Austrijanaca i Talijana kojih nam je pun kufer, ali oni ionako ne razumiju ili ne žele razumijeti prevode na engleskom jeziku, tim bolje. Jedva čekamo njihove opstrukcije da im naplatimo kazne zbog nedoličnog ponašanja na našu kulturnu baštinu i baš upravo radi toga ovaj bend ima odlične turističko-ekonomske performanse. Stoga se nemojte zajebavati, jer ako vam turistički vodič u Sjevernoj Koreji kaže da su oni već nekoliko puta bili svjetski prvaci u nogometu, podrazumijeva se da je to tako i da nećete napraviti nikakvu opstrukciju riskirajući vlastiti život zbog nesuglasice.



Glazba Bolesnog Grinja je strašan zvučni atack poput ranih Morbid Angel, pjesme traju od minute (čak i kraće), do maksimalno 3 minute u kojima je nafilano svega i svačega, čak i umjerenih ritmova (punk/hardcore stvarčina "Pesimist A.D.", početak pjesme "Crni dim"), klavirskog interludija "Bog je mrtav" (nije obrada Black Sabbath, ima pravi religiozno-isposnički tekst 'Bog je mrtav, jučer su mu odsjekli glavu/ tijelo bacili u vatru') ili završne epske, hm, laganice "Fuck the sun" od čak 5 i pol minuta, završnica je, naravno u abnormalnim blastbeatovima, a što mene uvijek impresionira kod ovakvih ekstremnih bendova jest da ne preferiraju guitar-hero prenemaganja i skaliranja za seljake koji padaju na njih. Ovdje je kroz čitav koncept provučena sjajna priča, totalno socio-politički angažirana, mada je bend na interviewu za Terapiju rekao da nisu 'društveno angažirani'. He-he-he... Itekako su angažirani i jako ih zanima situacija, a svi tekstovi im govore o točno ciljanim situacijama na izrazito frustriran, crnohumoran, ironičan i sarkastičan način. Uvodni stihovi ove recenzije su iz pjesama "Robovi" i "Grinjav & bolestan".

"T.C. gori (S.M. is burning)":

'Novi trgovački centar otvara širom svoja vrata
Navalite ljudi sa svih strana dođite vidjeti boga
Osjećaš se dobro
imaš predosjećaj
na nagradnoj igri pobjedit ćeš

Zgazi djete ispred sebe
gurni babu, nek leti po centru
razbacaj ljude, jer nagradna igra
jer nagradna igra počinje
Približava se izvlačenje
Znoj ti kaplje s čela
Da li češ ti biti sretan
Da li češ ti biti izvučen
Ako ne budeš izvučen
ubij nekoga ili ubij sebe
Glavna nagrada je tvoja sreća'

Stvar je jako jednostavna. Bolesno Grinje su prije svega sjajni glazbenici, ništa lošiji od grindcore/hardcore vedeta kombinirajući nekoliko stilova odličnim tehnikalijama i jebeno postavljenom domaćom produkcijom (uglavnom snimaju u svom studiju Ja sam gluh, a ovaj je snimljen u Grobnici), te tekstovima na hrvatskom jeziku s kojim do sada baš i nisu imali neki osobiti uspjeh jer ih je ionako malo tko slušao (ok, imaju solidnu bazu fanova od 3 i pol tisuće na FB, a to za hrvatski bend ovakve vrste i nije malo), ali imaju od početka karijere odriješit stav da svoju glazbu baš i ne treba dati u ruke nekom sporadičnom bezveznanjaku koji će ih tumačiti. Uostalom, na albumu "GRD" (2016) lijepo su opleli takve morone koji idu proučavati smisao lirike 'više vrijediš kad si mrtav/ ljudi će te slušati nakon smrti/ proučavati tekstove obične budale/ tražiti će značenje tekstova/ odmah da vam kažem tu nema ničega jer umjetnost je goli kurac'. Eto, vidiš. Ja sam jedan od takvih...

Imaju oni na ovom albumu još sijaset odličnih himni, meni su najbolje "Groblje govana" ('Svi smo mi govna smrdimo redom svi/ Završiš tamo gdje vladaju štakori'), "Strvinari", "Gaster", "Monstrum", jedan od najboljih sviračkih performansa je "Sanjao sam noćas da si neman" s kompleksnim aranžmanom koji uključuje i sludge/ doom dionice, pa makar se one sporadično pojavljuju u još ponekim 'lakšim' momentima albuma idealno im se uklapaju u zbirni siže brutalnih i ekstremno podešenih stilskih tehnikalija koje su im uz tekstualnu horror grotesku najbolje oružje. Sve ima svoje. Nepotrebno je pitati zašto Angeri tako cikta i urliče, pa kakav bi to onda bio grind/ death da nježno dahće i stenja ko' kad talent show miljenik u mikrofon kenja? Za žanr kojeg prezentiraju imaju sve potrebne karakteristike i upečatljivu originalnost upravo zbog hrvatskog jezika; da ga drobe na engleskom, stvar bi imala oprečne dijametre s moje pozicije, no dakako, neke su i dobrodošle solucije, ali u sasvim drugačijim relacijama. A ako im je ovo zaista posljednji album nakon kojeg slijedi razlaz, za utjehu svima koji možda niti ne znaju za njih, na bandcampu se mogu besplatno skinuti gotovo sva izdanja i 'posthumno' tumačiti značenja tekstova. Oni hrabriji i vještiji će svakako vrtjeti pjesme unatraške tražeči još dublji smisao. Nikad ne treba odustati.

Naslovi: 1.Grinjav & bolestan (covered in mites and sick), 2.Strvinari (scavengers), 3.Gaster, 4.Pesimist A.D., 5.Monstrum (monster), 6.Voices from the void, 7.Groblje govana (cenetery of shit), 8.Sanjao sam noćas da si neman (I dreamed last night you were a monster), 9.Death/ grind, 10.Legends?, 11.Crni dim (black smoke), 12.Bog je mrtav (God is dead), 13.T.C. gori (S.M. is burning), 14.Mrtvo srce (dead heart), 15.Robovi (slaves), 16.Fuck the sun

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 21/06/2020