Dulje nego bi se očekivalo, američki progressive djent metalci iz Bethesda u Marylandu, a već dulje vrijeme stacionirani u Washingtonu, objavili su svoj šesti studijski album ponovno iznenadivši nepredvidljivim gabaritima. Od prethodnih "Juggernaut Alpha & Juggernaut Omega" (2015, USA no 25, UK no.45) i "Periphery III: Select Difficult" (2016, USA no.22, UK no.57) napustio ih je basist Adam 'Nolly' Getgood koji jest ovdje prisutan, ali kao gostujući muzičar i producent uz cijelu hordu gudača, pratećih vokala i studijskih dizajnera. Ukupno ih ima skoro 40-tak, pa niti ne treba čuditi što je album s opsegom iznad 60 minuta nakrcan i nakićen svime i svačime. Također, pokrenuli su vlastitu etiketu 3DOT Recordings, a koliko će im se to uspješno odraziti na budućnost, tek će se vidjeti. Kao prvo, tu je do sada najduža i najambicioznija kompozicija u njihovom opusu, uvodna "Reptile" od čak gotovo 17 minuta (do sada im je rekord držala "Racecar" od 15 i pol minuta s debi albuma iz 2010.) koja bi sama po sebi već mogla biti album za sebe. Protežirajući orkestracije, simfonijske konfiguracije i brojne djent elemente usko povezane uz thrash, glava benda, gitarist Mark Holcomb se našalio rekavši da je u današnje vrijeme teško pronaći rock/ metal bend koji album otvara s pjesmom od 17 minuta. On sam je bio znatiželjan, pa je čačkao po ostavštini progressive-rocka iz 70-ih pronašavši gomilu albuma koji počinju s kompozicijama te duljine, pa i dulje... U pjesmi se itekako osjeća da je bend spreman za kojekakve eksperimente i novotarije naizmjenično se gibajući iz krajnosti u krajnost, dok je ostatak materijala balansirano posložen od primjerice tehničkog poentiranja u "Blood eagle" i "Chvrch bvrner" s miomirisom math-metala, preko elektronskih igrarija "Garden in the bones", očito precizirano melodične, također elektronske "It's only smiles" s nezaboravnim vokalnim korusom, tamno obojena "Crush" sa završnim orkestralnim dijelom uzetim iz čuvenog horrora Psycho kada se Janet Leigh vozi nakon što je ukrala novac, sve do završne, 9-minuta dugačke "Satellites" koja je skoro pa rock sa čistim Spencer Sotelovim vokalom, jazziranim gitarama i vriskajućim grčevima i galopima na samoj završnici.



Album ima svoju težinu: početak je bombastičan i furiozno nabijen do polovice, a onda počinju Meshuggah specifikacije kojima redovito fiksiraju čvrstu podlogu za glazbeni trip komešanjem psihodelije, djenta, umjerenijih tempova i elektronskih zvukova. Mišljenja sam da ovo što su napravili ima svoju originalnost i uzbudljivost, pa čak i eksperimentalnost, ali uz svu tehničku perfekciju i poneke sjajne detalje ipak nije skroz oduševljavajući uradak. Osjeća se i dalje mlađahnost, glavna baza obožavatelja može biti potpuno impresionirana, ali kad se pogledaju ta učestala križanja konstantnih riffova čak 3 gitare s gomilama breakova i raznoraznih aranžmanskih previranja, dojam kojeg "Hail Stan" ostavlja je pretjerano nakićen kolaž na fasadi ionako privlačne kuće s lijepo dekoriranom arhitekturom. Mogli su to izbjeći. Zahvaljujući toj prenatrpanosti i gordom željom za ambicioznim samodokazivanjem snalaženja i s orkestracijama, elektronikom i synthovima, smetnuli su s uma da u čušpajz baš ne odgovara svaka vrsta povrća, a koliko mi se čini, po okusu, ovdje ima i eksperimentiranja s voćem. Slano-slatkasto-kiselkasto... Lijepo je ovo za slušati, napredak benda je uočljiv, ide im puno bolje nego mnogim progressive-metalcima, album je dosegnuo USA no.64 i ponajbolji plasman u UK - no.23 što je u današnje vrijeme abnormalno šugave pop glazbe izuzetan uspjeh, ali općenit dojam je hm... hm... klimav. Pretjerali su ga s tehnikalijama ko' što je pokojni slikar Hundertwasser iliti Stowasser na svojim slikama znao ubaciti gomilu nebitnih detalja, uglavnom onda kad nije točno znao što želi izraziti. Ali ok. Ovaj album može proći, no nije kreativan vrhunac. Samo je ambiciozan i to previše.

Naslovi: 1.Reptile, 2.Blood eagle, 3.Chvrch bvrner, 4.Garden in the bones, 5.It's only smiles, 6.Follow your ghost, 7.Crush, 8.Sentient glow, 9.Satellites

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 02/05/2019