Matija je jedan od rijetkih glazbenika s kojim se više od tri godine lovim za intervju. Znali smo se viđati po koncertima, kako njegova benda, tako i nekim drugim, te je taj intervju uvijek bio negdje u zraku. Kako će nam svirati na terapiskom rođendanu, 14/10/2017 u KSET-u, napokon se priča mogla zakotrljati. Iako mi je želja bila napraviti intervju uživo, obaveze su cijelu priču malo zakočile, te smo razgovarali putem maila. A razloga za razgovor s Matijom uvijek ima jer se kod njega u uvijek nekaj događa. To nekaj slijedi u nastavku teksta...

Pozdrav Matija, lovimo se već neko vrijeme za svirku na terapijskom rođendanu, a još više za intervju. Napokon smo se i ulovili.
Javnost konačno može odahnuti.

Brojimo sitno do svirke, što možemo očekivati u KSET-u, ipak je to zadnja ovogodišnja svirka Notebooksa u Zagrebu?
U KSET-u ću odsvirati neke stare pjesmice i neke nove pjesmice. Josip Visković će svirati klarinet.

Koliko poznaš bendove s kojima ćeš dijeliti pozornicu; Sukob interesa, Abergaz i Kočnicu?
Sukob Interesa i Abergaz sam slušao i imaju baš dobrih stvari. Kočnicu još nisam slušao.



Što ima novo kod tebe u glazbenom životu? Nekako mi se čini da je i previše vremena prošlo od sjajnog istoimenog albuma 'The Marshmallow notebooks', a novi 'Destruction' nikako da stigne…
Stiže uskoro. Destruction je prvo trebao biti EP pa su se pojavile neke nove stvari koje su se savršeno uklopile u koncept pa sam se sjetio nekih drugih stvari koje su se također savršeno uklopile u koncept pa su onda opet došle neke nove, ispale neke stare i tako je to išlo neko vrijeme. Mislim da je barem petnaestak pjesama koje su u nekom trenutku bile na popisu pjesama za Destruction u međuvremenu ispalo s tog popisa i sad će se ove koje su opstale potruditi činiti koliko-toliko smislenu cjelinu.

Koliko će na novom albumu The Marshmallow Notebooks biti isti, a koliko će to biti neki zaokret, razmišljaš li o o terminu "prokletstvo drugog albuma", prostruji li ti tako nešto kroz glavu?
Pa nije baš da mi je ovo drugi album, više je dvadeset drugi nego drugi, ali shvaćam pitanje, moniker je doživio blagu modifikaciju 2013. pa zato. Ne znam, rekao bih da je Destruction dosta drukčiji od prošlog albuma i nekima će se vjerojatno svidjeti više, nekima manje, nekima puno, a nekima nimalo.



U međuvremenu je izašlo reizdanje prvog lp-a za sjevernoameričko tržište. Ajde mi ispričaj priču o tom izdanju i tko stoji iza kuće koja je sve to izdala, da čitatelji malo bolje sve to upoznaju…
Ill in the Head je pokrenuo Berislav Sabolić u Hrvatskoj 1992. U početku se radilo o fanzinu koji je ubrzo evoluirao u label čije je prvo izdanje bila kazetna kompilacija "Life?", nakon čega su uslijedila razna druga izdanja, u početku kazetna, kasnije i vinilna, pa su tako 1996. izašli 7'' Vragoder benda Gipps i split 7'' bendova Running Party i The Cardinals. Iste godine Berislav seli u Kanadu i Ill in the Head, nakon što su izašle 22 kazete i dva 7'' EP-a u četiri godine, prestaje s radom. Dvadeset godina kasnije, Ill in the Head kreće ispočetka, ovaj put iz Kanade, a Berino drugo novo izdanje (nakon što je reizdao The Marshmallow Notebooks ploču) je Na To Igrišče Ne Smem LP makedonskog benda Bernays Propaganda.

Razmišlja li se možda i o sjevernoameričkoj turneji? Bar jezik neće biti prepreka...
Razmišlja. Nema žurbe. Moje vrijeme tek odlazi.

Postoji li još koji primjerak tog (Ill in the head) albuma na LP-u za kupiti ili je i on rasprodan poput 'Noisy night' lp-a?
Ima ih još, bit će ih u KSET-u, ima ih primjerice u Moonlee shopu po deset eura (http://store.moonleerecords.com/the-marshmallow-notebooks-st-12inch-vinyl.html), na discogsu, bandcampu...

Jako paziš na produkciju i mastering. Mastering albuma ti je radio Andy Jackson, koji je velika svjetska faca. Koliko je teško doći do takve osobe, točnije kako ste se vas dvojica našli?
Pitao sam Nikšu tko će nam raditi mastering; Nikšo je predložio Andyja; Andy je poslao cjenik i račun te se ekspresno bacio na posao koji zbilja odlično radi; zahvalio sam Andyju na odlično obavljenom poslu te Nikši na odličnom savjetu. Da malo demistificiramo priče o velikim svjetskim facama koje masteriraju tamo neke The Marshmallow Notebooks.



S obzirom na to da se znamo sretati na koncertima, Ispričao si mi ne baš happy end priču o svojoj diskografskoj kući 'Noisy Night'. Bi li podijelio svoju priču s čitateljima, od početnog entuzijazma, pa sve do kraja. Koliko je cijela ta priča mukotrpan posao, a u kojoj mjeri je to gušt?
Stvar je u tome da se na ovim prostorima još uvijek ne prodaje baš toliko novih ploča, tako da čak ni bendu koji svira puno koncerata nije lako u relativno kratkom roku prodati 100 ili 150 koliko je u slučaju minimalne tiraže od otprilike 250 vinila potrebno prodati da se dođe do negativne nule (jer tu je još i mali milijun dodatnih troškova - u našem slučaju su to bili troškovi otvaranja neprofitne udruge, bankarski troškovi vođenja računa, domena, hosting i razni nepredviđeni troškovi), s tim da govorim o pankerskom non-profit principu djelovanja u smislu da prodaja jedne ploče pokriva tisak iduće, da se dizajn, priprema za tisak i promocija rade volonterski i da nitko nema ni mogućnost ništa zaraditi, samo potrošiti - bendovi na snimanje, miksanje, mastering, žice i palice (da ne spominjem instrumente, pojačala i ostalu opremu i troškove), a label prvo na početnu "investiciju", a kasnije kad god ponestane love u kasici. Ja stvarno jako volim underground izdavaštvo, veterani Terapije su uostalom redovito recenzirali izdanja mog srednjoškolsko-studentskog labela Stain Records (http://www.terapija.net/mjuzik.asp?id=33, http://www.terapija.net/mjuzik.asp?id=29, http://www.terapija.net/mjuzik.asp?id=205, http://www.terapija.net/mjuzik.asp?id=261) koji je od 1996. do 2004. objavio 25 kazeta/CD-ova, Noisy Night (https://www.discogs.com/label/617287-Noisy-Night-Records) je objavio pet ploča (The Marshmallow Notebooks, Benchwarmers, (The) Lesser Men, Izae i Jennifer's Band 7'') i jednu kazetu (The Moody Brooders) i ponosan sam na svako od tih izdanja, sigurno ću se nekad u budućnosti ponovo igrati izdavača i stvarno mi nije žao ni love ni vremena ni živaca, bilo je jako zabavno, ali sad su mi u fokusu neke druge stvari. Tako to ide.

Uvijek mi je zanimljivo pitati što glazbenici slušaju, jesi li ti u zadnje vrijeme otkrio neki novi bend?
U zadnje vrijeme, što se novih albuma tiče, najviše slušam nove The Clientele, nove The Mountain Goats, ovogodišnju Sun Kil Moon / Jesu kolaboraciju (još bolju od one prve, ako mene pitate), nove (The) Lesser Men i Calamari Union. Uglavnom veterani, osim Calamari Union (youtube channel) koji su mi najdraži novi bend/projekt.

U ovoj godini si doživio i veliku životnu promjenu rođenjem djeteta. Kako se Matija snalazi u ulozi tate i koliko te jedan mali osmijeh može do kraja razoružati?
Monika kaže da se super snalazim, Kim se puno smije, ja joj puno pjevam, Monika je najbolja mama, Kim je najbolja beba i, sve u svemu, osmijeha ne fali, ni malih ni velikih.

jura // 13/10/2017