Priznajte, čim ste prvi put čuli da se bend zove Kurve, pomislili ste: "hahaha, to mora da je neka zajebancija!". Kako netko tko nazove album (Kurve) "Su bolje majke" može biti shvaćen ozbiljno? Je li moguće da netko tko snima ovakve najave za koncerte nema bend kojim ismijava sve živo i mrtvo? Promotrite naslovnicu ovog EP-ja. Izgleda kao nedovršeni plakat za neki bizarni disco trash party na kojem će se puštati glam rock, a ljudi će dolaziti u kostimima superjunaka Marvelovih stripova, igrati Space Odyssey fliper te prepričavati kečerski meč Hulk vs Undertaker iz devedes'prve. Taman ćete ustvrditi kako iza cijelog tog koncepta nepogrešivo stoji beskompromisna sprdačina u oazi ležernog bezbrižja. Zatim ćete odvrtiti prvu pjesmu i shvatiti - Kurve su vas sjebale! Niti je pjesma "Na obali sreće" o sreći, niti obala ima veze s morem na kojem ste ovoga ljeta proveli najbezbrižnije dane u godini. Sudili ste knjigu po koricama i bez milosti su vas Kurve nasukale na sprud. Namamile vas tamo "gdje plima nosi sve moje smeće i sunce peče i sunce gori, a crno teče kad se otvorim".

Za one kojima je ovaj EP treći kojeg su poslušali nakon prethodna dva, neće im biti teško zaključiti kako se u muzici i tekstovima Kurve nisu nimalo promjenile. Čak ni produkcijski. Da sva tri dosadašnja mini izdanja spojimo u jedno, dobili bismo album od 15 pjesama stilski koherentne cjeline. Cjeline satkane od reskog, precizno odsviranog i furioznog hardcore punka te garažnog rokenrola začinjenog povremenim izletima u laganije, pomalo Rundekovske pasaže. Tekstovima se i dalje provlače teme kajanja, izgubljenih nada, otuđenosti (vrlo jezgrovito i snažno predočene u pjesmi "Praznina"), ljudske (auto)destruktivnosti te unutarnjih borbi pojedinca sa samim sobom radi nalaženja zajedničkog jezika s drugima. I dalje su to sjebane pjesme o sjebanim ljudima koji slave poraze kao male pobjede i skupljaju snagu za ne imati snage.

Uz neku snenu i manje žešću muziku, ovakvi tekstovi bi mogli zvučati rezignirano i melankolično. S druge strane, zvučali bi isforsano i bezlično da se vokalizacija svodi na puko silovanje glasnica do iznemoglosti. Između tih dviju krajnosti, iako bliže ovoj drugoj, vokalist Kurvi je pronašao pravi vokalni delivery da podari muzici instantno katarzični učinak. U naletima bijesa nemilosrdno "povraća" teške stihove prema vani, a opet taj proces kontrolira na način da i dernjavi pridaje melodičnu intonaciju. Pa čak povremeno i lišava vokal tenzije pjevajući čisto u svojevrsnoj polušanjsonjerskoj maniri, ali nikada ne zalazi u podneblje patetike, afektiranja i prenemaganja. Pored toga, tekstovi se dosta oslanjaju na metafore što za ovakav hc/punk/r'n'r zvuk nije uobičajeno, ali pritom ne zvuče mutno i pretenciozno, već režu mozak kao da su pisani jednostavnim in-your-face stilom. Sve to skupa je dovoljno da se nemoć izrazi moćno i tako umjesto tereta postane pokretačka snaga. Kurve zaista umiju nemoć izraziti moćno i to im je najveći adut.

Kad sam spomenuo da u pjevanju ima melodije, nisam mislio da su to melodije koje ćete pjevušiti pod tušem. One vam se neće putem radio antena usaditi kao opsesivno-kompulzivne mantre. One nisu krojene da bi se singalongale, nego tako da svaka riječ dobije svoju prikladnu emotivnu boju, pa makar i pod cijenu toga da tekstovi ponegdje zvuče kao da su pomalo bjesomučno i kaotično nakalemljeni na riffove. Možda su baš to htjeli postići, nema ni u tome ništa loše. No, ipak mislim da bi se ubuduće uz još malo truda moglo postići da melodije budu više catchy i tečnijeg ritma, a da pritom ne izgube emociju i eksplozivnost, niti da skrenu u smjer kojeg bi ljubitelji sirovijeg zvuka okarakterizirali kao "prodaju".

Sve u svemu, "Na obali sreće" je kao i svi dosadašnji uratci Kuraba i više nego solidna adrenalinska terapija protiv letargije, efektan ispušni ventil za nakupljene frustracije te odlična podloga za razuzdani pogo party. Nadajmo se samo da je bend nakon unutarnjih nesuglasica i problema s bubnjarima napokon konsolidirao redove i da nećemo morati radi nekih novih nesretnih okolnosti idućih pet pjesama čekati još četiri godine.

ocjena albuma [1-10]: 8

ognjen bašić // 11/09/2018