Nikad do sada Angus Andrews nije na lakši i jednostavniji način kapitalizirao vlastiti talent, pa niti s koliko-toliko unosnijim tržišnim rezultatima posljednjih 4-5 albuma. Kažem u prvom redu on jer ga je jedini suradnik Aaron Hemphill nakon prošlog albuma "TFCF" (2017) naprasno napustio ostavivši ga na cjedilu stvorivši neizvjesnu atmosferu za daljnji prosperitet, hm, benda koji to, barem u ovom trenutku više nije ništa drugo nego oneman bend/ projekt. No, njih dvojica su se prihvatili posla po narudžbi režisera Jeremy Phillipsa koji ih je kontaktirao još 2014. angažiravši ih da osmisle glazbenu kulisu za njegov debitantski film "1/1", a tada su još uvijek u bendu kolale pozitivne vibracije. Sam film je jedna iščašena drama o adolescentima koji ulaze u zrelost i još se nisu spremni suočiti sa životnim obavezama. Dvadesetogodišnja djevojka i njen sirovi seksualni partner prolaze sve moguće zamke droga, ovisništva, raznoraznih perverzija, nastranosti, a dakako i ljubavi, te se kontinuirano suprotstavljaju oprečnim mišljenjima, svađama i općenitim melodramatskim tenzijama. U glavnim ulogama su Lindsey Shaw (znana po filmu "Pretty Little Liars") i Judd Nelson (glumio u teen-klasicima 80-ih "The Breakfast Club" i "St. Elmo's Fire"), tako da nekih bojazni oko neadekvatnog prijema filma uopće ne bi trebalo biti, a samim time i vrlo dobrog tantijema za glazbu koja je ionako već u samom startu masno naplaćena autorski visokim honorarom.

He, no sama glazba je bez ikakvih premisa najbanalniji dio dosadašnjeg bendovog opusa. Čim se presluša materijal od nepunih 45 minuta jasno je kako su se Andrews i Hemphill do mile volje zafrkavali dobivši potpuno odriješene ruke s tek nekim sitnim naputcima kako bi atmosfera trebala izgledati da što bolje prati sinkronizaciju fabule. Elem, prišli su čistom digitalnom zvuku takoreći bez ijedne gitare (čuje se tek samo u jednom kratkom intervalu), živog basa ili bubnjeva, odnosno igrali su se synthovima, programima i laptopom, te onako gotovo u dokolici šibali temu po temu, njih ukupno 15 da prate izabrane kadrove što sve skupa nalikuje na one smrtno zamorne soundtrack albume Trent Reznora & The Attics ili slične radove Nine Inch Nails, pa i pretenciozne elektronske Radiohead na kojima se ama baš ništa uvjerljivo kreativno ne dešava.



Jasno, ovdje je riječ o instrumentalnoj seansi uglavnom minimalističkih gabarita s tek jednom pjevanom pjesmom "Helsingor Lane", sve je okrenuto u ambijentalnu narav, a kad se tek tu i tamo kroz soundtrack potegne neki plesni, malčice brži ritam ili se, pak nonšalantno ušulja u eksperimentalno područje kome je bend inače veoma sklon, to traje tek samo toliko da se auditorij nakratko zavara da bi moglo doći do onih njihovih čudnovatih dekompozicijskih zahvata. Ne, takvo nešto nema ovdje, a za sada prvi prateći video za singl "Liquorice" može zaista zavarati kako je možebitno čitava tenzija okrenuta u plesnom post-techno pravcu. Ni govora. Ovo je samo više spretan nego sretan rad Liars koji su napravili ono što je režiser od njih tražio za potrebe filma, no kako to već ide, sasvim lako bi se moglo dogoditi da dosegne znameniti komercijalni rejting na račun dobrog uspjeha filma, no što se tiče samog kvalitativnog sadržaja, ponavljam, ubjedljivo je najlošiji i najneinventivniji, takoreći bezidejan dio čitave im karijere. Film svakako valja pogledati, barem informativno, treba vjerovati da ima jako dobar potencijal na zadanu temu današnjeg hipsteraja…

Naslovi: 1.No now not your face, 2.Cottagevej, 3.Caused by the glitch, 4.Helsingor Lane, 5.Lesson in threes, 6.Telepathic interrogation, 7.Gesta Danorum, 8.Cause by the pitch, 9.The jelling ship, 10.Shitraver, 11.Drastic tactic, 12.Liquorice, 13.Nøkke, 14.The finger plan, 15.Beyond

ocjena albuma [1-10]: 4

horvi // 26/08/2018