Plesaljka se nastavlja. Mnogi fanovi širom svijeta očekivali su gotovo pune dvije godine nasljednika niske sjajnih plesnih hitova s debija, no izgleda da je James Murphy više vremena proveo u ljenčarenju, a daleko manje u skladanju novih kompozicija. Može li njega i njegov LCD singl "North American scum" ponovno vratiti u poziciju koju je stekao s "Daft Punk is playing at my house"? Vrlo teško...

Možda i ne toliko uvjerljivo kao sjajni debi "LCD Soundsystem" (2005.), album otvara "Get innocuous" u minimalističkom Daft Punk ritmu sa hipnotičkim bas linijama koje djeluju kao da su uzete (a i jesu) od čuvene Kraftwerkove "The robots". Početna sitna neuvjerljivost poprima sasvim solidne dance-rock konotacije na "Time to get away", te se pretvara u vrlo dobar singl "North American scum" koji je vrlo blizak radu Talking Heads, te posebice The B-52's s elektronskih albuma "Mesopotamia" i "Whammy!". Album nosi i dvije laganije i atmosferičnije pop skladbe "Someone great" i završnu baladu "New York I love you" koja uvelike podsjeća na Lou Reedovu "Perfect day". Philip Glassovska "All my friends" sadrži minimalističke dionice klavira prema utjecaju opere "Einstein On The Beach" koja se ponovno vraća u rasplesani dance-rock kroz melodiju koja je vrlo slična onoj znamenitoj kolaboraciji The Chemical Brothers i Flamming Lips.

Od preostalih komada valja spomenuti također Talking Headsovski rasplesanu "Us v them", te The Fallovsku "Watch the tapes" koja je i najbrži dio albuma, dok se tek u naslovnoj "Sound of silver" LCD dotiče elektronike i djelića ekspresivnih instrumentalnih motiva. No, uz svu rasplesanu atmosferu i prilično jednolične vokalne dionice James Murphya, albumu manjka velika količina psihodelične i produkcijske materije koja se nalazila na odličnom debiju. Posve prosječan i dosta nedorečen album. Mnogo toga manjka.

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 05/04/2007