Veterani francuske alternativne i noise-rock scene ponovno su aktivni nakon 7 godina pauze koja im je u 21. stoljeću sve učestalija. Osnovani 1992., tijekom zadnje decenije 20. stoljeća nanizali su nekoliko odličnih izdanja, u novi milenij su ušli s četvrtim albumom "Mobile Home", a onda počeli s hiatusima i čestim breakovima. Označeni kao pariški bend koji je susreo Steve Albinija, na ovome sedmom službenom albumu vokalistica Sasha Andres se, zanimljivo, po prvi puta u karijeri benda ispoljava na materinjem francuskom jeziku, a kao novina je i basist Brice Pirotais zamjenivši Vivian Morissona koji je bio u postavi od samih početaka. No, ne treba od ovog albuma očekivati striktni noise-rock. Gitarski tretmani Philippe Thiphaine-a su daleko više ukorijenjeni u post-punk dijafragmu s math-rock sindromima 'pletenja' saržirane mreže, a tek kroz dinamiku koju postiže jednostavnija ritmika bubnjara Marcel Perrina dodaju se simboli noise distorzija.



Bend se ovdje prikazuje u zrelom i odmjerenom izdanju koje se znatno izdvaja od recentne ponude ovakvog žanra. Nisu oni neki stereotipovi nafurani na novotarije, već se sukladno stažu čvrsto drže zakonika koji je na njih utjecao - Sonic Youth iz 80-ih raspredajući vrsno sročene kompozicije pune različitih aranžmanskih previranja od uvodne, sablasno makabrične, 8 i pol minuta dugačke "Tobogann" koja se može s današnjih aspekata svrstati i u post-rock, preko uglavnom kraćih komada koji čine glavni dio albuma umjerenošću tempova i čvrstim gitarskih formatima ("Calibré", "Encore", divljom olujom "Attends-moi"), također laganijim i atmosferičnijim obligacijama ("Solitaire", "L'automne"), a i specifičnim kabaretskim pristupom Sashe koja im je vokalizacijom priskrbila poseban teatralni šmek ("Bourrasque"). Tipičan sonicyouthovski pristup prikazan je u završnoj "Dizzy", inače jedinoj na engleskom jeziku bez prisustva de-kompozicijskog aranžmana.

Nije na odmet niti ne primjetiti udio shoegaze elemenata u ponekim trenucima tokom ovog vrlo narativnog albuma pomješanog s fuzijom buke i lijepih medikamenata što osvježavaju scenu svojim ugodno prijatnim eklekticizmom kakvog više gotovo nitko ne rabi, a kako god, ovo jese i ostati će alternativni rock bez obzira na njegov feedback.

Naslovi: 1.Toboggan, 2.Calibré, 3.Encore, 4.Solitaire, 5.Attends-moi, 6.L'automne, 7.Les enfants sauvages, 8.Bourrasque, 9.Dizzy

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 09/11/2017