home > mjuzik > Cut-Ups

kontakt | search |

SAVAK: Cut-Ups (Ernest Jenning Records Co., 2017)

I prije no što će biti objavljen, drugi album bruklinškog četverca nam je dostavljen na preslušavanje zahvaljujući agilnom promoteru Julian Fernandezu iz talijanske Pescare. Album službeno izlazi 27.X, pa evo prvih dojmova…
[  ]

Ako ste slušali debi album "Best Of Luck In Future Endeavors" objavljen prije točno godinu dana, a teško da niste s obzirom da hrlite na koncert, primjetiti će te da na ovih 35 minuta novog materijala i nema mnogo razlike, no recenzija se ne svodi samo za onu populaciju koja prati bend, već i na one koji bi možda htjeli saznati neku vijest koja će ih obradovati ili možebitno razočarati. Ekipa je i dalje ostala ista, praši se klasična pub-rock/ post-punk frakcija mekših stilizacija Mission Of Burma, Television i The Fall, elem u određenim, a ovaj put i striktno uperenim načelima svetog trojstva koje je specifično po tome što je svako od njih posebno i drugačije o čemu bi se mogle pisati čitave disertacije od po nekoliko stotina stranica i moguće barem diplomirati rock novinarstvo na njihovim karijerama. Sjećam se, jednom davno sam napisao portret The Fall spominjući neke (ne)zgode Mark Edward Smitha, a jedan kolega, mlađi rock-kritičar tada nafuran na Franz Ferdinand, Betta Band i Interpol me pitao 'a tko ti je uopće taj Mark E. Smith i tko su ti The Fall'?



A trendovi kakvi jesu, svako malo donesu neko osvježenje bez obzira što se u ovome slučaju radi o čistoj retrospekciji klasike bez koje indie-rock u današnje vrijeme ne može. Plesni ritam se šiba, basovi uvijek moraju biti specifično postavljeni tako da ne nalikuju Peter Hooku, a to znači da svaki basist u ovome fahu stvara svoj prostor s mnoštvom varijacija, pa je tako basist James Canty konotacije izrežirao u osebujnom maniru svojih velikih idola - Barry Adamsona i Dave Allena koji su kroz 4 decenije karijere napravili i svirali na neobične načine koji puta niti ne prateći ritam, ali ipak su ostavljali dojam kompaktne ritmičke cjeline, odnosno, voljeli su 'solirati' i biti vodeći element u nekim trenucima jer su za to sposobni dići bend u neke nove vizure. Osnovica benda s dva gitarista (Sohrab Habibon i Michael Jaworski) je opet svoja priča. Taj tandem stvara toliko lijepe figure od pjesme do pjesme da se naprosto upitate - nisu li ovo možda ukrali od The Pop Group, ranih The Cure, ponekih skladbi The Stranglers i The Kinks ("Keys to the city"), a posebno tehnikalije u zadnjoj pjesmi "I Left America" gdje se doslovno susreću Pixies i Gang Of Four na Joy Division/ The Smiths razini. Onoj, kakvu je pokojni Bowie često znao interpretirati na svoj način kroz brojne pjesme unazad posljednjih 20-tak godina života javno obzanivši da mu se između ostalog sviđa način rada The Fall, Pixies i Suicide, ali zbog dadaističkog stava nikad nije koristio taj manirizam jer ono što je napravljeno ne treba ponavljati.



No, ipak nije album u kompletu obavijen eklekticizmom. Prvi dio je znakovito prožet kroz spregu indie-rocka pojačanog brojnim gostima na duhačkim instrumentima, gitarama i klavijaturama gdje Savak funkcionira gotovo kao omanji orkestar pružajući sliku proširene rock sekcije s friškijim kompozicijskim zahvatima na apsolutno analognoj osnovici bez ikakve potpore elektronike. Pjesme "Sick of war", "Like Gary Wilson said" i "I wanna exist" su osim svoje čvrstoće protegnute i kroz prizmu kraut-rocka, te Elvis Costellovskog simbolizma kojim je uzdigao post-punk/new-wave na razinu inteligentnijeg trenda s početka 80-ih, ali istodobno imaju i poseban šlih novotarija, vrlo sličnih onima kakve su paralelno potezali R.E.M. na početku karijere. Sve ovdje mnogo toga upućuje na taj stari miomiris u novome ruhu s vrlo dobrim krojevima, a čak je i vokal približno sličan Michael Stipeu u ponekim trenucima, tako da bojazni od eklekticizma treba ravnomjerno odbaciti isto kao i u slučaju utrnulih velikana iz Athensa.

Vrlo lijep, melodičan i ukusno opremljen album. Očekujte vrhunsku svirku. Sve drugo bi moglo biti razočarenje.

Naslovi: 1.Sick of war, 2.Like Gary Wilson said, 3.I wanna exist, 4.Christo's peers (soon we'll be floating), 5.Natural light, 6.They are bones, 7.Loma Prieta, 8.I don't want to be defended, 9.Keys to the city, 10.I left America

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 26/10/2017

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Zebra

ŠIZA: Zebra (2024)

| 27/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Jugoslavija 1941​-​1945

BRANDKOMMANDO: Jugoslavija 1941​-​1945 (2024)

| 27/03/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Disgraced Emanations From A Tranquil State

APPARITION: Disgraced Emanations From A Tranquil State (2024)

| 26/03/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Levitate

GHLOW: Levitate (2024)

| 25/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Time to Breathe

SM4LLPOX: Time to Breathe (2024)

| 24/03/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*