Braća Simon i Andreas Westmark, kao osnivači ovog danskog benda, nakon odličnog debija i intenzivne turneje od preko 100 koncerata, na kojoj su, srećom, došli do nas, početkom 2017 snimili su novi materijal koji je nedavno ugledao svjetlo dana. S obzirom da sam savršeno zadovoljan s opisom njihovog prvog albuma i da to smatram svojim autorskim dijelom, uz mogućnost da plagiram samog sebe, poslužit ću se spomenutim textom i samo prepraviti imena pjesama u njemu.

"Ako bi željeli ukratko opisati muziku benda, onda bi mogli reći da je ona križanac Nick Cave & The Bad Seedsa, The Birthday Partya i Grindermana. Eto...

Love Like Feathers, koja otvara album je pobjegla iz Grindermanovog kataloga, dok bi svojom mračnom melankolijom s folky dijelovima, Stray taman sjela u opus Bad Seedsa. Sličnost s Caveovim vokalom, možda najbolje dolazi do izražaja u polaganoj i osjetljivoj Haywire. Takvo "kidanje" glasa Andreasa Westmarka, čini se kao velika posveta idolu, dok je muzička podloga pomalo "birthdaypartyevska" raštimana i bučna. Treba uopće objašnjavati kako zvuči pjesma s naslovom Joy of Recognition? I tako u krug sve do Enough for Everyone, spore i pomalo morbidne pjesme, koja bi, da je iz Caveovog opusa, zasigurno našla mjesto na albumu "Murder Ballads".

I sve u svemu, drago mi je da je netko uspio spojiti Caveove tri faze, i to u jednu valjanu i potpuno novu cjelinu, uz album i bend, koji su srećom izašli iz danskih granica."

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 19/09/2017