Već pri ulazu u Močvaru te večeri, "mirisalo" je na drugačiji doživljaj od uobičajenog. Instrumenti su bili spušteni u dvoranu, a stejdž je zatvoren zastorom. Time se, očito htjelo dobiti na intimnosti koncerta, a i ispunjenosti dvorane, jer na "fb eventu" se brojka zaustavila na 116, što je garantiralo dvoznamenkasti broj posjetitelja.

Šteta, jer činjenica je da se hrvatski organizatori trude dovesti gro zanimljivih što europskih što američkih bendova. Doduše, fali nam onih poznatih, ali nikad se ne zna kada će nam se dogoditi neki National ili tako nešto. I tako su nam ovaj puta doveli ove danske "ljute" stonere, a koje smo upoznali kroz recenziju njihovog debi albuma, i kroz kratki, ali sadržajni intervju. Stoga, ne bih previše duljio s uvodom, nego, baš kao i oni, preletio na bitan dio. Muziku. Dok smo mi u dvorištu Močvare završavali cigaretu, pivo ili beherovku, iz bekstejdža prema dvorani, danski je trojac dignutih glava prošao kraj nas i time nam dao do znanja da će uskoro početi svirku.

Skoro potpuno u mraku, s tek par prigušenih reflektora, tek toliko da vide tipkati po gomilama papučica koje su okruživale njihove gitare, krenuli su polagano i tiho graditi priču, koja će sat vremena kasnije završiti, slično kao što je i počela. Polagano i tiho.

Kroz to vrijeme, odsvirali su svih sedam pjesama s prvijenca. Black Book se u ovoj kombinaciji našla na drugom ili trećem mjestu po redu, Worrying Kind odsvirali su u završnici, dok je Call Me Rage zasjala u sredini. Upravo je taj središnji dio koncerta bio i najupečatljiviji i najdojmljiviji, a nakon čega su svima prisutnima ostali upitnici iznad glava. Pa čak i nekim članovima benda.

Naime, dotad prilično miran i uživljen u interpretaciju muzike, pjevač i gitarista Andreas iskoračio je do prvog reda, unio se u facu jednom gledatelju i da je ostalo na tome, činilo bi se kao dobar performans, s obzirom na naziv pjesme. Međutim, tu nije stalo nego ga je Andreas i gurnuo, na što mu je gledatelj uzvratio iznenađenim skakutanjem, da bi nakon toga, pjevač srušio mikrofon i uzviknuo "Fuck You" prema njemu. Tu sad dolaze ti "upitnici", koji će očito lebdjeti i dalje, jer nisam siguran da ćemo brzo saznati što se to u stvari dogodilo. Naravno, ako netko zna, samo nek se javi. Uglavnom, sve do tada i od tada, kao da ovog "incidenta" nije ni bilo. Trojka je interpretirala svoju dosta tešku i bučnu muziku na vrlo dojmljiv i sirov način, i time ostvarila jedan od sigurno boljih ovogodišnjih nastupa u Močvari. Većini ionako malobrojne publike, očito nije bilo dovoljno dobro, pa se nakon završnih taktova i to bez nekog prevelikog plješčućeg angažmana, razišla u tišini, komentirajući najviše događaj koji je svakako obilježio ovaj koncert.

pedja // 27/10/2015