Po "Knjizi Postanka" 7,11-12 opći potop je trajao oko 6 mjeseci: na 40 dana su se otvorile sve ustave nebeske, a 5 mjeseci je padala kiša pokrivši sva brda za 15 lakata. Tek 18. dana sedmog mjeseca se Noina arka mogla zaustaviti na kopnu kad su se vode počele povlačiti, bili su to vrhovi Ararata na koje su kročile spašene životinjske vrste i osmero ljudi.
I sad zamislimo što je te ljude dočekalo nakon potopa. Teško preživljavanje u očekivanju revitalizacije prirode, te nimalo perspektivni osjećaj samoće koji je možda povezivao i jednu drugu spregu - psihološku snagu uvjerenja da je tih osmero ljudi jedini preživjeli ostatak čovječanstva koji ima božji zadatak da stvori novi naraštaj, daleko bolju populaciju i civilizaciju. A na određeni način ovaj službeno drugi album engleskog post-metal benda se veže uz vrlo slične reference tih biblijskih motiva tražeći osobnost nakon velikog potopa prikazujući opustošenost i bolni osjećaj izolacije što neminovno deprimira u tužnoj slici nastale situacije. Ovu vrlo zanimljivu fabulu ovaj mladi četverac iz Essexa prikazuje nimalo očaravajuće fiksirajući fabulu kroz instrumentalne kompozicije raspredajući svoju verziju onoga što je došlo nakon potopa, a to nisu bile nimalo bajne scene.
Po njima nakon tog biblijskog potopa su još dugo jezdile oluje, grmljavine, elementarne nepogode, harale su kojekakve boleštine, te se nadvila velika paranoja u neskladu čovjeka i prirode; sve ono što je znao i umio prije potopa više nije bilo na istim paralelama. Valjalo se adaptirati na novonastalu sferu i pomiriti se s općom katarzom samotnjaštva kada se svaka ukazana pojava doimala odjekom prošlosti. Naime, kako bend samo pretendira instrumentalne teme što se gotovo pretapaju jedna u drugu po vrlo dobro podmazanom post-metal klišeju, tako je posve neočekivan grubi crust/growl vokal u temi "Echo of souls" na sredini albuma prikazujući jaku autosugestiju - 'hladni pjesak i kamen/ dim izdaleka/ ogromni valovi/ vatru je teško naći/ tuga… nestajem'.
Njihov masivni, gotovo monumentalno skrojen zvuk sadrži mnogo elemenata kurentnih žanrovskih zahvata od sludge/doom referenci, black metal štropota, sve do progressive aranžmana uvijenih i s mnogo atmosferično-ambijentalnog dekora. Nerijetko se pronađu poznate figure starih Neurosis, psihodeličnosti Mastodona i nezaobilaznih šablona Cult Of Luna, međutim bend ih vješto pretvara u vlastiti autorski legitimitet zahvaljujući vrsnoj produkciji Jaime Gomez Arellana koji je proslavio Ghost, Opeth, Paradise Lost, Altair Of Plagues i Cathedral. Ovaj bend nesumnjivo grabi ka velikim dosezima u luskuznim varijacijama provjerivši kompletan materijal ovog albuma na UK turneji uoči samog ulaska u studio, a finalnu promociju doživjeti će ove jeseni na velikoj europskoj putešestviji. Za sada nije znano hoće li pristići i u naše krajeve. Najbliže će biti 12.IX u Beču, ali do tada će se možda otkriti još poneka bliža destinacija.
Naslovi: 1.First light, 2.Smoke from distant fires, 3.Celebration of decay, 4.Echo of souls, 5.Apparition, 6.Hiraeth, 7.Water divides the tide, 8.Metanoia