Ime koje ne obećava ništa mnogo, a teško da se može i pretpostaviti šta bi točno moglo da se nalazi iza njega. Po imenu izvođača, a i naziva izdanja dalo bi se naslutiti da je moguće riječ o nekom novom zabavnjaku poput Lea, Gibonnija, Giuliana, Sandyja i sličnih koji su uzeli pseudonime po 'sveckim' markama, a Jeremy je vrlo popularan u recimo filmskoj industriji po barem dva razvikana glumca. Ironsa i onog iz porno buđaka koji je nedavno doživio srčani infarkt, ali u ovome slučaju teško da bi išta od navedenog bilo konkretno jer se ovdje radi o EP-iju, odnosno klasičnom starinskom singlu izdanju sa samo dvije pjesme. A i B strana po starom sistemu od 45 okretaja u minuti koji su otisnuti na cd. Nema nikakvih perverzija i pretjeranih umjetničkih strasti, samo vrlo lijepog mainstreama.

Eh, pomisliti se može svašta, no prava je činjenica da je Jeremy bend iz Niša od tri člana s najklasičnijom postavom (gitara, bubnjevi, bas), tekstovima na srpskom i sasvim solidnom produkcijom u dvije prezentirane pjesme koje za sada baš ništa mnogo ne aludiraju u kojem smjeru će se zaputiti. Naslovna "Ispod ovog neba (gde bi dalje)" je vrlo dobar funk s primjesama rocka na pragovima komercijalnih RHCP unazad 20-tak godina fino grebajući atmosferu vozećim bas linijama Čedomira Ilića, jednostavnim tempom bubnjara Petra Đorđevića i gitarističkim atmosferalijama vođe i pjevača Bobana B. Markovića podsjećajući na jednu od magičnijih faza Darkwood Dub s početka prošle dekade i onih umjerenih pop-rock kompozicija prijedorskih D'Bau. Tekst je emotivan, ljubavni, pomalo prožet frustracijom i dakako, ozbiljan je pop konkurent za široki radio-friendly eter u rasponu od indie-rocka izvođača poput nekadašnjih Ramirez ili današnje Boe, te mainstream popa Stinga (hm, "Every breath you take" The Police je vrlo blizak), Natali Dizdar ili Massima. Da budem iskren, osim underground scene nisam uopće upućen u srpski mainstream jako dugi niz godina da bi išta kompetentno mogao porediti (ne znam čak niti jednu pjesmu od Joksimovića koji svako malo puni zagrebačku Arenu), no pretpostavljam da ovakvih pjesama u svakodnevnom radio programu kojeg uopće ne slušam (osim na poslu) ima poprilično. Pjesma sama po sebi daje naznake vrlo kvalitetnog ljetnog hita koji se može održati na višegodišnje staze za solidnu đusku i kojekakva korištenja, dok je B strana vrlo fina staccato akustika "Moj svet" pojačana harmonijama klavijatura s malčice angažiranijom lirikom koja miriše na sofisticirani bunt. Ima tu ponešto i baladično-ekspresivnog R.E.M./ Morrissey šmeka, pogotovo zbog načina vokalizacije i potpune uživljenosti u tematiku. Jest, B. Marković nije toliko vrstan vokalist podsjećajući na Đuleta iz Van Gogh i prisustvo ležernijih manira new-wave/ brit-pop škole na muževniji način. Glavni adut mu je dobar tekst, glas se začas zaboravi isto kao i od onog momka iz riječkih En Face…

Singl ili EP, kako god, vrlo je zgodan 8-minutni predložak za svaku radio stanicu i kućnu upotrebu. Nema nikakvih silovanja i pretencioznih premisa klizeći vrlo glatko po svakom uhu, a šta će dalje biti s ovim bendom čiji su članovi ustvari iz onog simpatičnog benda Grupa Kuća (na Terapiji su im recenzirana dva zadnja albuma iz 2014. i 2016.), treba se pričekati. Naznaka za kvalitetan komercijalan materijal imaju. Web stranicu im nisam pronašao, a sumnjam da bi ovakav sasvim 'good' materijal išli objavljivati da nemaju u arsenalu još poneki pogodak ili pjesama za kompletan album. Naslovnu pjesmu obavezno moraju staviti na youtube, nesumnjivi je mainstream hit 2017.

Naslovi: 1.Ispod ovog neba (gde bi dalje), 2.Moj svet

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 23/07/2017