Sa prvim albumom If You Wait, mladi londonski bend London Grammar podsjetilli su nas kako je to dobro kada se kvalitetno spoji i uskladi melodičnost pop-a ili R'N'B-a i hermetičnost i klaustrofobičnost trip-hopa. Ono što ih je na neki način izdvojilo iz mase sličnih bendova je smisao za skladanje pjesama koji se nikada nije oslanjao samo na melodičnost ili atmosferičnost već na smisleni razvoj pjesme od početka pa do smislenog završetka. Unatoč svemu tome, prvi album je odavao dojam igranja na sigurno prvenstveno zbog pomalo predvidljivih aranžmana i nekarakterističnog vokala pjevačice Hannah Reid kojoj nije dana mogućnost da se razmaše. Već na prvoj pjesmi sa ovoga albuma Rooting for You se vidi kako se radilo na uklanjanju svih spomenutih nedostataka. Naime, instrumentalizacija gitariste Dan-a Rothman-a i bubnjara Dot-a Major-a svedena je na minimum, samo na klavir i synthove uz tek povremene ulete gitare i orkestracija dok je u prvom planu sasvim opravdano vokal Hannah koji je ovaj put puno bolji, hrabriji i sve u svemu originalniji nego na prvom albumu, negdje između Adele i Sian Evans. Ostatak albuma teče u laganom ritmu pokazujući sve snage Hannah-inog vokala u minimalnim R'N'B aranžmanima, sve jako slično recimo ogoljenim verzijama Adelinih pjesama. Jedine koje malo uzburkaju vodu su malo brža Everyone Else sa melodijom odsviranom na nečemu nalik na bendžo, techno-idna i jedina loša Non Believer na kojoj dolaze do izražaja poznati producenti Greg Kurstin, Jon Hopkins i Paul Epworth koji su cijelu stvar nepotrebno ulakirali koristeći vocoder koji nije nimalo pridonio pjesmi osim možda da netko malo ubrza remixom i tako ju ugura na DJ setove, zatim Bones of Ribbon koja najviše podsjeća na londonske im kolege Haelos. Unatoč očekivanoj melankoliji koja je prisutna u svim pjesmama, uvijek na kraju postoji nekakva nada u bolje sutra. Sve u svemu ovo je jako ugodan album koji će se svidjeti svima koji vole kvalitetne ženske vokale kao i prigušenu atmosferu. Jedini nedostatak bi bio jednoličnost i prdugo trajanje od preko sat vremena, ali to u današnje vrijeme nije i neki problem kada se album ne mora slušati u cijelosti već se mogu birati pjesme koje se žele slušati. Samo je pitanje kuda će dalje sa sljedećim albumom, da li prijeći na analogiju pa napasti teritorij Adele i njoj sličnih, potpuno prijeći u elektroniku pa možda poći malo eksperimentalnijim putem ili se koncentrirati na klasični R'N'B. Kuda god krenuli, ono najbitnije, smisao za pjesmu, imaju stoge se uopće ne brinem da će koji god smjer izabrali, napraviti par odličnih pjesama.

ocjena albuma [1-10]: 8

tomislav // 09/07/2017