O ovome četvercu iz Austina (Texas) nismo dobili mnogo informacija, a neće te ih niti naći na njihovom jedinom FB webu. Čak ne bih mogao garantirati da li su prije ovog kratkog albuma od nepunih pola sata imali kakvo diskografsko izdanje, reklo bi se da vjerojatno nisu jer se još uvijek uče držati gitare i palice bubnjeva za kojima sjedi djevojka Mikilla John-Paul i jedna je od vodećih vokalistica u duetu s Philip John-Paulom. A čini mi se da i preostali dvojac na gitari i basu nosi isto prezime ili nickname Ivan-Pavao, odnosno John-Paul. Glazba im je posve jednostavni minimalistički post punk/new-wave kakvog znamo još od vitalnih utjecaja The Velvet Underground na The Fall, Wire i Sonic Youth, pa na Pavement kada ga ne zabrazde u de-kompozicije ili na The Smiths, pa čak i na R.E.M., no nisu toliko melodični. Ustvari, melodije im baš i ne idu, ali se trude svojim poluzainteresiranim, ili još bolje polunezainteresiranim letargičnim vokalima isprovocirati poluarije na suhoparno jednostavne obrasce pjesama u kojima čak nema niti jedne izrazitije gitarske solo dionice. Sve su to sitna pletenja jednog-dva akorda bez nekog većeg stiska na papučice distorzije s očitim sofisticiranim pristupom ka komercijalnijem šmeku indie-rock etike taman na pola puta između mainstreama i undergrounda.



Pjesme su im uglavnom vrlo kratke, neke iznose svega dvije minute ne dozvolivši im da se razmašu i razviju u nešto kompleksnije jezgre, ali imaju dovoljno uzbudljivosti zahvaljujući muško-ženskim vokalima što insinuiraju inerciju Thurston Moorea i Kim Gordon, odnosno spomenutih njujorških velikana kada su radili jednostavne uvodnike pjesama bez onih svojih karakterističnih eksperimentarija i neočekivanih ekshibicija. Razlike su samo u tempovima i brzinama, no odreda od uvodne "Free chains" do predposljednje, vrlo lagane "Sweeden" obrasci su im posve isti. Jedino odskače završna "I am s songbird" s malo prljavijim lo-fi performansima, no tu se ustvari radi o snimateljskim finesama, a ne samoj svirci s kojom bi oni mogli nanizati još brda i brda ovakvih pjesama. "Now won" im je prvi singl, a sve je simpatično odrađeno poput malo boljeg demo materijala koji ne bježi mnogo od nekih The Fall radova s početka karijere ranih 80-ih.

Naslovi: 1.Free chains, 2.Françoise Sagan, 3.The house-husband stomp, 4.Non won, 5.Oh shit!, 6.Backwards disaster, 7.Chuck Yeager, 8.Let's burn down westlake, 9.Sweeden, 10.I am a songbird

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 25/05/2017