Šteta što u info-press materijalima oko ovog albuma nije točnije preciziran sam nastanak jer je pristup vrlo intrigantan. Naime, Grant Cutler, višegodišnji izvođač s Innova Recordings (ovo mu je treće izdanje za njih) osmislio je koncept rekontekstualizacije prošlosti fokusirajući se upravo na memorije događaja i pojava. Ovom prilikom je ponovno u kolaboraciji s Chris Campbellom (ranije su imali zajednički EP "Schoolday's Over", 2013), okupio još 6 glazbenika (klavir, organ, violončelo, violina, saksofon i vokal) od kojih je najpoznatiji saksofonist Michael Lewis što je radio s Bon Iver, Andrew Birdom i Gayngs), a sam Cutler je majstor na synthu, te su zajedničkim snagama kreirali déja vu kako se god kome prohtjelo. Improvizirali su na 8 zadanih tema, uglavnom je riječ o sanjarenjima, ali i neugodnijim trenucima poput psihičkih napadaja ("Paroxysm") ili utapljanju ("Drowning") u kojima je svatko ponaosob iznio svoje memorirane fragmente. A kako ovdje nema lirike, već se sve svodi na čistu instrumentalizaciju u kojoj je vokal Aby Wolf 'nijem' (radila s Cutlerom album "Wolf Lords", 2013), samo se na osnovu nekih zvučnih dizajna može tek naslutiti tko je od ovih ukupno 8 glazbenika pridonio s nekim svojim viđenjem zadane tematike mada je kao kompletan autor glazbe potpisan Cutler.



Reklo bi se da je proces ove glazbe išao u sljedećem rasporedu: svaka kompozicija izranja iz fade-in mirnoće organa, syntha ili laganih klavirskih taktova protežući vrlo lijeni minimalistički proces s nadogradnjama ponekog instrumenta. Negdje su po 3-4, a negdje tek samo još jedan. I tako se sve kotrlja u valovitim intervalima asocirajući na standardni drone pristup u kome je vitalna funkcija psihodelično-ambijentalni efekt vrlo blizak nekim radovima Brian Enoa, ranih Tangerine Dream i dobro znanih klasika Coil, što znači da se pronađe i harsh trenutaka kao što su kompozicije "Part two" i završna "Drowning". Ali to opet ne znači da su teme razvučene na dosadnih 10 i više minuta, ne, štoviše, iznenađujuće su kratke i relativno smirene - najdulja je "Falling asleep in the streets" (7.28), a najkraća "Stairwell" (2.49). Sve su teme usko povezane atmosferičnim ugođajem pejzaža i nekih osobenih priča o kojima se tek samo može maštati šta se sve ovdje ne dešava jer je sam format dovoljno fleksibilan da se na njega moglo ubaciti i dodati šta god je kome palo u dotičnom trenutku u naručje inspiracije.

Nekih virtuoznih detalja i instrumentalnih bravura nema, sve se odvija po principu harmoničnosti s rijetkim trenucima melodije pogodujući za fino opuštanje, a taj kružni tok valovitih intervala s minimalističkim pristupom vrlo sporo, ali ugodno plete mrežu njihovih percipiranih dokumentacija o kojima se tek samo može nagađati što se sve točno zbivalo i koliko su im urezani u pamćenje ostali jaki dojmovi što ne senzibiliziraju rekonstrukciju tog prošlog vremena.

Naslovi: 1.Georgia, 2.The dream I float away, 3.Self portrait, 4.Falling asleep in the streets, 5.Part two, 6.Stairwell, 7.Paroxysm, 8.Drowning

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 25/03/2017